Achtung baby!

Sretna Nova 2012.!!!!!!!!!!

2012-01-01T20:44:00.001+01:00

Svim mojim dragim blog prijateljicama i prijateljima, sve najnajnajbolje, ostvarenje svih zelja, puno zdravlja srece i veselja u Novoj 2012. godini zelim od srca!!! I da napokon skinem preostalih 3-4-5 kg, pa da mozemo zajedno kuhati i uzivati u isprobavanju recepata!

Pogaca ruzice

2011-11-25T14:30:00.003+01:00

Nema sta puno da se prica...dijeta se blizi kraju, malo se 'vara', i u to ime dugoocekivana i dugoplanirana pogaca ruzice (napokon se ukazala prilika, malo vece drustvance da ju napravim). Recept je od miaive sa Coolke, slike govore vise od rijeci:)

Miaiva hvala!!!

Dodatak: sljedeci put manje putera/margarina, bila mi je malo premasna:( ali u svakom slucaju super ukusna!!!

Smörgåstårta (sendvic torta)

2011-10-07T15:57:00.002+02:00

Napokon se ukazala prilika da napravim dugo prizeljkivanu svedsku sendvic tortu - Smörgåstårta !

Izgled famozan, ukus isto tako (sve proizvoljno), a postupak jednsotavan.

Moja torta:

1 pakovanje bijelog tost hljeba (koliko ovisi od toga koliku tortu pravimo)

majoneza, senf i pavlaka

svinjsko pecenje (hladno, ostaci)

6 jaja

krastavci, rotkvice, zelena salata, luk

so, biber, grbastica (ako znate sta je ovo svaka cast, ja sam sada prvi put cula ovaj naziv inace je poznata kao Kresse-njem. ili cress-engl.)

Umutiti majonezu i pavlaku u homogenu masu, tostu obrezati koru (ako niste kupili talijanski tost bez kora), sloziti prvu koru od tosta, premazati majonezom i pavlakom, na to staviti prvi nadjev, pa postupak ponavljati dok se ne potrosi materijal (obicno 2-3 sprata). Tortu izvana premazati debljim slojem majoneze i pavlake, te ukrasiti prema zelji (zelenom salatom, rotkvicama, krastavcima, paradajizom...).

Moja I fila je bila od jaja (tvrdo kuhana jaja sitno isjeckati, dodati grbasticu, so, biber, majonezu, kisele krastavcice, sitno sjeckan luk), a II fila je bila od svinjskog pecenja (hladno pecenje izrezati tanko, dodati malo senfa, majoneze, luka, soli i bibera).

Praviti dan ranije, a ukrasiti na dan posluzivanja.

Tartarsko vrhnje

2011-09-19T16:57:00.006+02:00

Posto sam na dijeti, nema bas nekog kuhanja, ali zato citam novine na netu i u jednom zenskom magazinu (ime pomena nije vrijedno, ali evo link da se i vi nasmijete Cokoladni kolac) nadjem na jedan pogresno preveden recept. U prvoj verziji je u popisu sastojaka pisalo 1 kasicica tartarskog vrhnja :))
Tu meni ne bude tesko nego ostavim komentar da cream of tartar nije nikakvo tartarsko vrhnje i da se takve greske desavaju kada se koristi Google prevodilac, a pojma se nema o materiji koja se prevodi (kao ni o jeziku sa kojeg se prevodi) i jos im objasnim sta je cream of tartar (Wikipedija zakon) i za sta sluzi (za stabilizaciju bjelancevina i da se umjesto njega moze uzeti kasika sirceta)....kao zahvalu, komentar su odmah obrisali i 'ispravili' prevod :)))
Sada je cream of tartar postala pavlaka (kiselo vrhnje, ja sa tim nemam nista!!!) i dodaje se u bjelanca koja se onda trebaju ulupati u snijeg. Da mi je vidjeti taj snijeg...
Da mi nije zao neiskusnih kuharica, ne bih se petljala, ali ovo stvarno nema smisla, em maznu fotku, em prevedu recept nakaradno i netacno, em od ovoga u zivotu nece ispasti kolac (a pogotovo ne ovakav kao na prilozenoj slici), em sada shvatam Tadeju u potpunosti!

Update:
Evo pojavila se i treca verzija prevoda, sada je pavlaka tartar krem, ocekujemo nove rezultate!!!

P.S. Da ne kazem da je preporucena temp. 180 stepeni C i to 50-60 minuta. A o 0% masti u kolacu sa kakaoom necemo ovaj put.....

No kada se jedna knjiga prof. dr. Lamije Hadžiosmanović, Bosanski kuhar, u koju je ulozeno mnogo rada i truda, moze nagrditi prijevodom na engleski, zasto ne bi mogao i jedan majusni anonimni receptic sa neta.

Clanak:

"Autor: prof. dr. Midhat Riđanović

Objavljeno: Oslobođenje - petak, 3. avgust 2007.

Prodaje se bosanski kuhar, zgodan, crnomanjast

Nedavno se u sarajevskim knjižarama pojavila ovelika i skupa knjiga debelih korica i lijepog dizajna pod naslovom Bosanski kuhar (u daljem tekstu Kuhar) autora Lamije Hadžiosmanović. Uz bosanski original može se kupiti i njegov engleski prevod naslovljen BOSNIAN COOK, koji je sigurno najgori "engleski" tekst u hiljadugodišnjoj istoriji pismenosti na tom jeziku. Ja vam garantujem da nimalo ne pretjerujem. Svaka stranica prosto vrvi od nevjerovatnih grešaka, a na 202. strani se nudi informacija da u Bosni ljudi jedu pitu od ljudskih fekalija, jer je pita crijevara prevedena kao bowels pie; bowel(s) je na engleskom debelo crijevo, a pošto je jasno da se od samog debelog crijeva ne može napraviti pita, čitaocu jedino ostaje da zaključi da se radi o piti čija je jufka ispunjena... znate čime!

Pita od debelog crijeva

Ako ste još pri sebi, slušajte dalje. Dok naša riječ kuhar ima dva značenja jer može označavati osobu koja kuha ali i knjigu koja sadrži recepte za kuhanje (posebnih) jela, engleska riječ cook, upotrijebljena u naslovu našeg "remekdjela", odnosi se samo na osobu koja kuha (na engleskom je kuhar kao knjiga cookbook). Prema tome, nije isključeno da neka Engleskinja ili Amerikanka, koja nalazi da su Bosanci zgodni muškarci, vidi u izlogu Bosnian Cook i uđe u knjižaru da kupi knjigu koja bi trebala sadržavati slike zgodnih bosanskih kuhara. Razočaraće se do ... povraćanja, jer je to vrlo vjerovatna fiziološka reakcija normalnih ljudi kad pročitaju da Bosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!!

Zamolio sam jednu veoma obrazovanu Engleskinju (koja je i priznati pisac) da pogleda engleski "prevod" Kuhara i iznese svoje mišljenje. Evo njene ocjene: "The Bosnian Cook je prava katastrofa -nema u toj knjizi ni jedne rečenice koja bi se mogla spasiti. Najbolje što se o njoj može reći jeste da sam se, listajući je, nekoliko puta grohotom nasmijala (naročito mi se dopala "pita od debelog crijeva")."

U engleskom "prevodu" Kuhara ima toliko katastrofalnih grešaka da se pitam koje još "bisere" izabrati za ovu priliku. Stoga će biti zgodno da ih podijelim na vrste i ilustrujem.

1) Najveći broj tipičnih bosanskih jela nije ni preveden ni objašnjen. Tako na 101. strani imamo odjeljak sa naslovom "Uljevaci, buranije and kljukuše", a na 117. strani čitamo naslov "Kalja and pirjan"!! Valjda glupi "prevodioci" misle da je svih 300 miliona izvornih govornika engleskog jezika na ovoj planeti odraslo na sarajevskom Bistriku pa znaju šta je kljukuša i kalja još od malih nogu! Evo još nekoliko novih "engleskih" riječi, koje svakako treba uvrstiti u sljedeće izdanje Oksfordskog rječnika engleskog jezika: škembe, dolma, sarma, burek, zahlade, ičija, muhalebija, sudija, šerbe, halvuša, ružice, ćetenija. Neka tipično naša jela i prehrambeni proizvodi mogu se lijepo prevesti na engleski (na primjer kajmak je clotted cream), ali se onda treba potruditi i prelistati koji rječnik da se nadu takve riječi; naši "prevodioci", međutim, kao tipični Bosanci, nisu sebi dali zahmeta. Oni se nisu, naravno, sjetili ni da Anglosaksonci ne znaju pročitati naša slova kao što su č, š i ć, ali tako nešto ne treba ni očekivati od osoba sa izrazito ograničenom sposobnošću mišljenja.

Sarmas i dolmas!

2) Još nešto što "krasi" engleski prevod Kuhara je užasna nedosljednost i totalni javašluk u "prevođenju".

Uvjereni da Englezi znaju ne samo nazive naših tradicionalnih jela nego i gramatiku našeg jezika, "prevodioci" često upotrebljavaju naše imenice u množini. Pored već spomenutih uljevaka, buranija i kljukuša, na .111. strain pojavljuju se čimburi, a na 167. ičije. A razne sarme i dolme dobijaju engleski nastavak za množinu i postaju sarmas i dolmas! Javašlučki odnos prema prevođenju ogleda su u brojnim glupostima u ovoj knjizi, ali ponajviše pada u oči činjenica da su neke biljke za koje postoje riječi u engleskom zadržane u bosanskom originalu; tako nam se na 253. strani osam puta servira smreka, a samo se jednom u zagradi stidljivo daje engleska riječ juniper. Isto je urađeno sa pekmezom od drenjina, koji je na strani 311. preveden kao Drenjine marmalade. Ne samo da će jadni Englez biti totalno zbunjen riječju drenjine, nego će pomisliti da je to neko voće iz porodice citrusa jer se samo od takvog voća pravi marmalade, svi ostali pekmezi su u engleskom jam (džem). Ali dosljedni u svojoj nedosljednosti, oni za drenjine nekad upotrebljavaju "englesku" riječ drenjine, a nekad i European cornel.

3) Rečenici značenje daje gramatika, bez nje riječi ništa ne komuniciraju. A gramatika je u engleskom Kuharu užas nad užasima, najviše zato što su gramatička pravila našeg jezika prenesena u engleski. Tako mi često upotrebljavamo komparativ pridjeva i kad ništa ne kompariramo (recimo kad kažemo viša škola), što nije karakteristično za engleski. Međutim, u Kuharu su, na primjer, masnija junetina i dublja šerpa prevedeni sa fattier beef i deeper pot (str. 46), pa je Engleskinja koja ga je čitala upitala fattier/deeper than what?? ('masnija/dublja od čega?'). Evo još jedne gramatičke smijurije. U originalu stoji na 9. strani: Mlada bi kako se nazivala djevojka koja se udaje... (zar se ta djevojka danas zove drukčije??); to je prevedeno Mlada (young bride), how they called the woman getting married... Ono young bride u zagradi znači 'mlada nevjesta. Prvo, nema nikakvog opravdanja da se zadržava bosanski original (mlada) kad engleski (kao i svaki jezik) ima riječ za 'mladu'. Engleska riječ bride je data u zagradi, i to sa pridjevom young (mlada), a (današnje) mlade nisu baš uvijek mlade! Drugo i puno gore, 'kako' je prevedeno sa how, iako je samo upitno kako na engleskom how, a u originalu nema ni traga od pitanja! (Trebalo je reći as) Ima u Kuharu i stilskih i kolokacijskih i svih drugih grešaka, ali da bismo ispisali sve greške trebali bismo napisati knjigu veličine samog Kuhara).

Autori engleskog prevoda su neka Azra Aličić i neki Tarik Čanić. Kažem ‘neka’ i ‘neki’ jer na engleski mogu prevoditi samo izuzetni profesori tog jezika sa višegodišnjim iskustvom u prevođenju, koji će, ako su savjesni, svoju verziju prevoda obavezno dati obrazovanom Englezu ili Amerikancu na lektorisanje. Pošto se takvi profesori u našoj zemlji mogu izbrojati na prste i pošto ih ja lično znam, očito je da navedeni "prevodioci" nisu trebali ni pomisliti da prevode teški tekst Bosanskog kuhara. Međutim, u zemlji vjerovatno najprimitivnijih ljudi na zemaljskoj kugli, takve stvari se rutinski dešavaju jer se primitivac definiše, između ostalog, kao neko ko misli da zna sve o svemu. Kad se tom primitivizmu doda naš lopovluk, koji nam već kola u genima (a naplatiti neki posao koji ste potpuno naopako uradili i te kako je lopovluk), onda i ne možemo dobiti ništa drugo do pitu od g…..

Pite svakodnevne

Ali dobro bi bilo da je to jedina pita od fekalija koju smo dobili. Takve nam pite svakodnevno serviraju raznorazni „hintelektualci", nadri stručnjaci i kvazi političari. Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj je riječ nastala je od slične pite koju su nam spremili oni što su pisali školski program za nastavu (maternjeg) jezika. Zahvaljujući tom programu, ni najbolji naš đak ne nauči u školi da skoro svaka riječ u svakom jeziku ima više značenja, da se (bez lektorisanja) može prevoditi SAMO na maternji jezik (u Ujedinjenim nacijama je propisima zabranjeno prevoditi na strani jezik), da se maternji jezik ne može govoriti negramatično (a to od nas traži većina pravopisnih pravila, koja zahtijevaju da silujemo svoje jezičko osjećanje govoreći teLEvizija, sve Sarajevo, djejstvo i Ona je trebalo da dođe), da je naša jezička sposobnost instinktivna pa da zato svako normalno dijete savršeno nauči jezik sredine u kojoj živi (obično maternji) do 56. godine života, da svako dijete, do seksualne zrelosti, može savršeno naučiti više jezika za kratko vrijeme (ali ih i brzo zaboraviti ako ih ne održava), te da učenje jezika u ranoj dobi nije ni u kakvoj vezi sa inteligencijom djeteta. Eto, da su naši "prevodioci" znali samo jednu od ovih elementarnih činjenica o ljudskom jeziku, ne bismo zasmijavali napredni Zapad prodajom zgodnih bosanskih kuhara!"

Kura na Soli

2011-09-11T12:49:00.004+02:00

Injekcijaaaaaaaaaa!

Slovacki recept, u prevodu pile peceno na (saki) soli. Ovisi od toga kolika vam je saka i od toga koliko je pile, sve sto treba uraditi je prosuti so na dno suhe tepsije (cca. 200 gr), a na tu so poleci pile tako da lezi prsima na dole i peci bez ikakvog zalijevanja, dodavanja, okretanja, pokrivanja oko 60 minuta na 180C za pile tezine 1 kg (za svakih daljnjih 100 gr piletine produziti vrijeme pecenja za oko 5-10 minuta). I to je sve!!! Recept je Coolinarike i stvarno je odlican, pile je socno, nije preslano (nije cak ni slano). Dusu dalo za Dukanovu dijetu, a i za jedan obican rucak!

Nagrade - Prvi Giveaway na Achtung Baby!

2011-08-31T16:08:00.000+02:00

Evo napokon je dosao i taj dan, izvukla sam nagrade (morat cete mi vjerovati na rijec jer ne znam kako da napravim screen shot (zaboravila i ne mogu se sjetiti) biraca slucajnih brojeva).

Velika vam hvala zato sto dolazite, citate i ostavljate komentare, to me jako raduje. Kao mali malecki znak paznje poklanjam par knjiga za koje se nadam da ce vam se svidjeti i da ce vas zabaviti.

U izvlacenju su ucestvovale:

A nagradice su dobile:

dobitnica prvog kompleta: Maja

dobitnica drugog kompleta: Cekerusa

dobitnica treceg kompleta: Snjeza

Molila bih sretne dobitnice da se jave na mail (stoji u mom profilu) da se dogovorimo oko slanja!

P.S. Ona ponuda oko zamjene naslova (u okviru ponudjenih knjiga) i dalje vrijedi (detalje mozemo dogovoriti mailom).

Hvala svima na ucescu, zao mi je da nisam mogla svima podijeliti nagrade i nadam se da cemo se i dalje ovako lijepo druziti!!!

Nagrade The 7 Links Tag Game

2011-08-24T16:53:00.002+02:00

Jasna hvala na izboru!!!

Jasna mi je izabrala i tako ukljucila u zanimljivu igru 'The 7 Links Tag Game '. Pravilo je, odgovoriti na sljedece pitanja o svom blogu i proslijediti ista na 5 novih blogova po vlastitom izboru:

1- Najljepsi post

2- Najpopularniji post

3- Kontroverzan post

4- Post koji je najvise dobrodosao /pomogao

5- Iznenadjujuce uspjesan post

6- Post koji nije dobio zasluzenu paznju

7- Post kojim se najvise ponosim

Pa evo odgovora (bilo je tesko odgovoriti, naime to bi bolje mogli reci citaoci ovoga bloga, a ne ja):

1- Crtice iz Andaluzije

2- Bolji zivot

3- ne znam

4-Imam Bayildi

5-Shakshuka

6-I Scream You Scream Ice Cream a i sorbet

7-(jedva nadjoh, naime ne ponosim se niti jednim posebno, niti se stidim i jednoga)

Posirane kruske

Izabrani blogovi su:

Snjeza
Maja
Maja
Maja
Branka

Djevojke na vama je red!

Shakshuka

2011-08-21T06:21:00.001+02:00

Super jednostavno i super ukusno jelo iz istocnjacke kuhinje (gledano sa zapada). Stiglo je iz Turske, sjeverne Afrike, Bliskog istoka...direktno u moju kuhinju.

Na malo ulja proprziti luk, crvenu papriku (moze i neka druga boja, ali crvena je ono pravo!), malo cesnjaka, persina, korijandera, kumina (izbor zacina ovisi o ukusu i tacnom porijeklu recepta), na sve to dodati sitno sjeckane pelate i dinstati dok povrce ne omeksa i sos se reducira. U tako dobiveni gusti sos, razbiti par jaja i pustiti da se posiraju. Ovisi od ukusa, mogu se napraviti meko ili tvrdo kuhana. Jesti sa jogurtom i bijelim hljebom. Podsjeca na nedovoljno uprzeni sataras i isto je tako odlicno!

Postoji i jos jedna varijanta Shakshuke, sa spinatom, lukom, cesnjakom, mlijekom ili vrhnjem za kuhanje zgusnutih sa malo brasna, kao rijedji sos od spinata u koji se onda razbiju jaja i posiraju kao u gornjem receptu.

Ovo je vegeterijansko jelo i osnovna ideja je posirati jaja (kao zamjenu za meso) u nekom srednje gustom sosu od povrca, tako da recepti mogu varirati ovisi o godisnjem dobu i ukusu. Podsjeca na nas sataras sa jajima, samo sto nije uprzen.

Prvi Giveaway na Achtung Baby!

2011-08-15T20:17:00.003+02:00

Posto sam pozaboravljala da obiljezim sve dosadasnje godisnjice i jubileje, svecano obiljezavam(o) 3 godine i 9 mjeseci postojanja ovoga bloga. Hvala vam svima koji svracate, citate, pravite recepte sa ovoga bloga, ostavljate komentare, sve me to neizmjerno raduje. Nadam se da cemo jos dugo dugo provoditi vrijeme zajedno uzivajuci i zabavljajuci se!!!

Tri sretna dobitnika (koja cu izvuci pomocu generatora slucajnih brojeva) ce dobiti kompletice knjiga, nesto za citanje, nesto za kuhanje, sljedeceg sadrzaja:

kompletic I :

Marian Keyes 'Anybody Out There' (engl.) i Desserts - Praktische Rezepte (njem.)

kompletic II :

Desserts - über 100 köstliche neue Ideen (njem.) i Candace Bushnell 'The Carrie Diaries' (engl.)

kompletic III :

Schockolade - Beste Rezepte (njem.) i Marian Keyes 'The other Side of the Story' (engl.)

Nemojte da vas preplase knjige na njemackom, to su samo recepti, vokabular max. 100 rijeci i jako je lako razumijeti iako ne govorite jezik.

Uz svaki poklon ide i svojerucno isheklani drzac za serpe (pot holder / Topflappen - radovi u toku!!!)!

Iako danas vladaju silikoni, meni je bas nekako drago imati heklane drzace za serpe, cisto iz nostalngicnih razloga, daje toplinu kuhinji.

Pretty Petals Potholder

Ono sto je potrebno da uradite, je da se prijavite putem komentara i kazete zasto vam se svidja/ne svidja ovaj blog! Prijavljivanje moguce do 31/08/2011, a onda u toku naredne sedmice od 01/09/2011 objava sretnih dobitnika.

Opcionalno jednu knjgu iz kompleta mozete zamijeniti sa nekim od sljedecih naslova (ako vam se gornji naslovi/kombinacije ne svidjaju):

Vedrana Seksan 'Seksan i grad'
M.A.Schaffer&Annie Barrows 'The Guernsey Literary and Potatoe Peel Pie Society'
Marianne Weissberg 'Schokoladenpudding fuer die Seele'
Khaled Hosseini 'The kitte Runner'
Agatha Christie 'The Adventure of the Christmas Pudding'

Mama Leone od Jergovica je slucajno na fotki, nije u ponudi, ali mi je bilo mrsko sve ponovo fotkati zbog te greske:)!!!

Callos a la Madrilena (Skembici u saftu)

2011-08-13T14:05:00.009+02:00

tripice, fileki...kako se vec ne zovu, moje omiljeno jelo koje uglavnom poluci izraze neverice, pa onda da ne kazem gadjenja ali svakako negodovanja;)

Na ovo jelo navukla me baka (ona je jedina jela fileke) i to one iz konzerve od Gavrilovica!

Spanjolci, tacnije madridjani imaju svoje spekfileke, skembice u saftu, koji se kod njih zovu Callos a la Madrilena.

Prije 5-6 godina sam htjela pogledati muzej Prado (Prado, nije Prada;)), pa smo se zaputili u Madrid. Grad je predivan, bila je zima, vrijeme je bilo suncano a hladno...nista bolje (sem mozda vise vremena). Madrid kao i svi veliki gradovi ima dva lica, ono lice kada imate novca i ono kada nemate. Centar Madrida je ocaravajuci i stanovati u nekoj od ulica u nekom od stanova sa visokim stropovima u blizini El parque del Retiro ili Palaco Real je sigurno super, ali na zalost van dometa obicnih smrtnika (dakle mene). Zato se u centru mogu naci povoljni hoteli (ako bas ne mora biti sa 5*). Odatle je super lako i jednostavno obici sve znamenitosti Madrida ili pjeske ili metroom.

Ulica Alcalá i Metropolis zgrada u posjedu spanskog osiguravajuceg drustva La Unión y el Fénix

Velázquez-ova slika Las Meninas

Zeljeznicka stanica Atocha i detalj sa madridskih ulica

Zeljeznicka stanica Atocha je centralna madridska stanica, u kojoj je uredjen vrt sa palmama Bosque del Recuerdo - Suma sjecanja kao i spomenik zrtvama teroristickog napada u madridskom metrou 2004. godine.

Kraljevska palaca (desno)

U Njemackoj su tripice pseca hrana i ima ih za kupiti samo u delikatesnim prodavnicama (za ljude) ili u odjelu potrepstina za kucne ljubimce (ili kod mesara ako narucite). Elem, ja sam nasla jedan supermarket gdje ih ponekad dobiju a kako je hubby odsutan danas je D Day!

Za prave kafanske skembice u saftu (ili spekfileke) za 2-3 osobe potrebno:

Skembici (ove koja sam ja uspjela naci su vec ocisceni, blansirani i izrezani, inace se moraju oprati, iscetkati/izribati, oprati, kuhati, vodu baciti, pa tek onda kuhati sa zeleni za supu, lovorom, biberom i cesnjakom dok ne omeksaju i na kraju izrezati i ne zaboraviti staviti gas masku:)) oko 400-500 gr, paradajiz, luk, cesnjak, mrkva, celer, persun, spek, ulje, so, biber, alevu papriku, secer, lovorov list - sve po ukusu.

Zelen i luk sitno isjeckati, pa proprziti na ulju dok ne omeksa (posoliti onda brze omeksa), na to dodati isjeckanu slaninu, cesnjak, skembice, zaliti paradajizom (ako je iz konzerve ili dodati usitnjeni), zaciniti (so, biber, secer), dodati lovorov list i kuhati dok skembici ne omeksaju...po zelji dodati i ljute papricice ili ljutu alevu papriku. Eventualno dodati vodu ako se sos ukuhao a skembici nisu mekani.

Callos a la Madrilena

Za razliku od nas Madridjani (Madrilenos) ih prave ovako:
Potpuno isto kao i mi, samo se u fazi 'preprziti slaninu, cesnjak, luk...' dodaju jos i isjeckane choriso kobasice (dodala) i krvavice (nisam niti cu:)
Hranjivost skembica: link.

Grb grada Madrida prikazuje medvjeda naslonjenog na stablo jagoda (?), simbolicno stablo jagoda predstavlja puk, na koji se naslanja plemstvo u liku medvjeda

Tripice su kao i kod nas u Spaniji bile jelo siromasnih jer su (bile) jeftine. Ista sudbina je npr. zadesila telece obrascice, koji su do prije 20ak godina maltene bacani, a danas su delikatesa.

Navece 5. januara je obicaj da djeca (a i odrasli) gledaju povorku i karneval tri mudraca Melkiora, Gaspara i Baltazara koji su dosli u Betlehem pokloniti se tek rodjenom Isusu takozvani La Cabalgata de Reyes Magos. U to doba je citav centar Madrida zatvoren za saobracaj, svi balkoni na strateskim mjestima su puni i svi se trude da vide povorku sto bolje i uhvate sto vise bombona koje tri mudraca bacaju djeci. Povorka se satoji od 30ak kocija koje su natovarena za 7000 kg bombona i cokolada. Po obicaju djeca 5. januara trebaju ocistiti cipele i ostaviti pismo za svata tri kralja sa zeljenim poklonima. Ako su protekle godine bili dobri dobiti ce poklone, a ako nisu dobiti ce komad ugljena. Za razliku od nas oni nemaju Svetog Nikolu na 6.12., ali zato to nadoknade sa sveta tri kralja 6.1.

Plaza Mayor za vrijeme La Cabalgata de Reyes Magos

Betlehemska zvijezda koja je tri sveta kralja odvela do mjesta na kome se rodio Isus

Tradicionalno se navece 5.1. i ujutro 6.1. za dorucak jede roscón de reyes ili kraljev prsten, kolac od dizanog tijesta ukrasen kandiranim vocem koje simbolizira dragulje sa odjece tri mudraca, ponekad punjen slasticarskom kremom ili ukrasen slagom. Roscon sadrzi i mali poklon (zrno graha ili figuricu Isusa) i onaj ko ga nadje imat ce srece citave godine i postaje kralj te veceri. Sretni kralj treba po tradiciji brzo dotaknuti jednu osobu koja onda mora platiti roscon de reyes.

Roscon de reyes

Za roscón de reyes potrebno

330 gr brasna
1 vrecica suhog kvasca (ili odgovarajuca kol. svjezeg)
100 gr secera
70 gr putera
20 ml bijelog ruma (moze i tamni, ali ce onda tijesto biti malo tamnije...)
ko ne zeli alkohol, moze staviti aromu ruma i ovu kol. tecnosti zamijeniti sa mlijekom ili vodom
4 zlicice narandzine vodice (takodje se moze zamijeniti aromom i vodom)
ribana kora limuna i narandze
2 jaja
100 ml vode

30 ml mlijeka

kandirano voce

Tijesto zamijesiti od svih sastojaka sem kandiranog voca i tuci ga dok se ne pocne odvajati od posude. Pustiti da se udvostruci, pa napraviti valjak koje se na krajevima spoji u prsten. Ukrasiti kandiranim vocem, posuti krupnim secerom (ne mora), te staviti peci na 180-200 oko 20 min. U sredinu staviti neku vatrostalnu casu tako da prsten zadrzi formu prilikom pecenja. Nakon 15ak min. pecenja, izvaditi kolac i premazati ga vodom sa secerom, te dopeci do kraja.

Madeira

2011-08-12T02:12:00.009+02:00

Carne em vinha d'alho

Jednom davno davno, palo mi je na pamet da vidim Madeiru. Pripada Portugalu, ali se nalazi 'malo' dalje od matice zemlje, nekih 900 km u Atlantskom oceanu. Ne znam ima li to nekakve veze sa udaljenoscu (sigurno ima), ali tamo kao da je evolucija malo zakasnila...citavo ostrvo podsjeca na jednu veliku dzunglu, prepuno je 'cudnih' biljaka, ljudi su mali (cak sam i ja izgledala visoka i vitka), klima je malo hladna i vlazna (barem u prvom mjesecu).

Tek nakon (vise) par(i) godina, ostvarila sam svoj naum i jedne zime smo prokrstarili Madeiru uzduz i poprijeko u 8 dana....
Pametno je iznajmiti auto, jer se autobusima doduse moze obici dosta, ali veze ipak nisu tako dobre i tako ceste.

Plan je, kao i obicno, bio hiking po stazama i bogazama ovog carobnog ostrva.

Nezahtjevnije staze vode duz levada. Levade su kanali kojima tece voda za navodnjavanje i koji se protezu preko cijeloga ostrva. Prve Levade su izgradjene u 15. vijeku od sjevernog dijela Madeire do vodom siromasnog centra ostrva. U 17. vijeku zbog porasta proizvodnje i prerade secerne trske izgradnja levada je prosto eksplodirala (posao su obavljali arapski i africki robovi). Prolaze tunelima, mostovima, sumama...danas nemaju samo funkciju navodnjavanja, nego sluze i za proizvodnju struje, a i turisticka su atrakcija i uz njih se protezu brojne hiking rute. U pocetku su bile privatne, a onda je drzava preuzela stvari u svoje ruke i danas su u drzavnom vlasnistvu da bi snabdijevanje vodom bilo svima dostupno.

Levada, pogled prema gore

Staza od Pico Arieiro (1810 m) do Pico Ruivo (1862 m) nije bog zna sta u visinskoj razlici, ali ja sam mislila da cu ispustiti dusu (pogotovo sto treba preci isti put nazad). Pogled je spektakularan, a Pico Ruivo je najvisi vrh Madeire. Ne mislite da sam pocela penjanje od 0m n.v.....Tik ispred Pico Arierio ima parking i tu se moze doci ili kolima ili busom:)!

od Pico Arieiro do Pico Ruivo

Ribeiro Frio je seoce poznato po uzgoju pastrmki, a i po balkonima sa kojih se moze gledati u dolinu!

Pogled sa 'balkona' u dolinu gdje se nalazi selo

Funchal glavni grad Madeire, u prevodu 'puno komoraca'. Obici obavezno centar grada, probati sardine u bilo kojoj lokalnoj birtiji, vrt orhideja, botanicki vrt, Monte, spustiti se sankama za asfalt sa Montea (nije za strasljive), pogledati spomenik kraljici Sisi, vidjeti kazino (izvana) i crkvu Nossa Senhora do Monte.

Monte je gradic/naselje povise Funchala i u proslosti su stanovnici Montea (negdje oko 1850.) uveli 'sanke' kojima su (naravno bez snijega, tada i bez asfalta, nego samo onako po zemlji/sljunku) se spustali u grad. Tako im je transport ljudi i robe isao lakse i brze. Danas se do Montea moze popeti ili pjeske ili zicarom (voznja traje oko 15 min., kabine su 4-osjedi i ako vas ne zatvore sa 2 blago alkoholizirana turista unutra, voznja je sasvim ugodna) ili odvesti automobilom. U Monte sam stigla polu pripita od isparavanja ove dvojce.

Sanke, polazna stanica, Monte

Put iz Montea nije manje zanimljiv. Moze se spustiti pjeske ili sankama. Sanke su od pruca, izgledaju kao fotelja. 'Sankanje' traje oko 10ak minuta, a brzina je i do 50 km/h. Vi sjedite, sanke su dvosjed, a iza na repovima sanki stoje 2 'vozaca' koji upravljaju sankama (u biti pokusavaju svojom tezinom da uspore i naginjanjem da mijenjaju pravac). Na strateskim mjestima su kamere i na kraju naravno ponude da otkupite fotke. Ja sam bila ljuta k'o ris, jer nisam znala da se sanke voze ulicama kojima normalno voze automobili (a najbolje je to sto se i krizaju sa ulicama kojima takodje voze automobili, i mozete misliti da stanu da pogledaju 'ide li sta'!!!), tako da sam samo zarezala na tipa sa CDom. Do sada nisam naletjela na svoju fotku na netu, a bas sam mislila da ce mi se osvetiti i staviti ju na stranicu naslova 'Monte 2007.- Scream'. Ovo sankanje sam zapikirala par godina prije nego cemo uopce otici na Madeiru, citala sam o njemu (sta, gdje, kako i koliko kosta), ali ovaj 'detalj' da se sanke zapravo voze normalnim ulicama sa svakodnevnim saobracajem (osjecala sam se kao Eddie Murphy u filmu Bowfinger kada pretrcava autoput : 'Do not worry those are all trained professionals!') nije nigdje stajao! Cisto informativno, jer kada voznja jednom krene, nema izlazenja:)!

Vozaci sanki u tradicionalnoj odjeci i cizmama

Santana, mali gradic na sjeveru ostrva, sa kucama karakteristicnim za Santanu (slamnati krov do poda, crveno plavi prozori i vrata) koje su prije naseljavali zemljoradnici, a danas su muzej na otovorenom. Iako ima i gimnaziju, postu, trg, trgovine, Santana djeluje nekako uspavano.

Tipicno madersko jelo je svinjetina u cesnjaku i vinu.

Carne em vinha d'alho
(svinjsko meso u cesnjaku i vinu)

Za 4 osobe potrebno oko 1 kg svinskog vrata izrezanog na kockice (ako volite krtije meso moze i but), zelen za supu (mrkva, persun, celer, paskanat), vinsko sirce (neki recepti preporcuju bijelo sirce), so, biber u zrnu, cesnjak i timijan. Meso izrezati na kockice, posoliti, zaliti sa sircetom, dodati biber, cesnjak, lovorov list, pokriti i ostaviti da hladnom oko 3 dana. Svakodnevno promijesati.

Kada je meso marinirano, ocijediti ga i preprziti na vrelom ulju, dodati usitnjenu zelen za supu, preprziti, dodati 1 supenu kasiku paradajiz pirea, zatim zaliti crnim vinom (po ukusu, u nekim receptima se koristi bijelo sirce, bez crnog vina, tako da je jelo u tom slucaju svijetle boje), dodati zacine (so, biber, cesnjak, timijan, secer, lovor), dodati vodu da meso ogrezne i kuhati dok se meso ne skuha, a umak se reducira. Umak se moze zakiseliti i marinadom (kolicina po zelji).

Sluziti sa prepecenim kruhom, kuhanim krompirom i sl.

Meni ovo tipicno jelo sa Madeire lici na papazjaniju, pasticadu (samo sto je meso usitnjeno), rajnsko kiselo pecenje (Rheinischer Sauerbraten)...svi su vrlo slicni, a ideja je valjda bila da se omeksa manje kvalitetno meso sa kiselinom iz sirceta i da mu se produzi trajnost, posto se ukiseljeno meso u marinadi moze drzati vise dana. U indiji je (zahvaljujuci portugalskoj vladavini u Goi) ovo jelo mutiralo u vindaloo. Sluzi se za Bozic, na Azorima se zove vina dosh, dok je u USA poznato kao pickled pork (zahvaljujuci portugalskim doseljenicima).

Pored toga jako poznata slastica je i bolo de mel , kolac koji se pravi za Bozic, ne smije se rezati nozem (jer to donosi nesrecu), nego se lomi i po tradiciji se pravi 8.12. jer je onda najboljeg ukusa upravo za Bozic, te bolo de arroz (kolac/muffin od rizinog brasna). Meni niti jedan, niti drugi nisu nesto, tako da ih nisam nikada ni napravila kod kuce...

Blini sa lososom

2011-08-04T19:27:00.003+02:00

Ono sto se uobicajeno van Rusije zove blini pravi se od heljdinog brasna, kvasca, vode i promjera su cca. 10 cm. Blini po jednoj teoriji potjecu od njemacke rijeci (die) Beule tj. oteklina, kvrga, a po drugoj od ruske rijeci blin (koja opet potjece od slavenske rijeci mlin).

Ruski blini podsjecaju na palacinke, dosta su tanji i rolaju se u paketice.
'Moji' blini su sa kvascem, onakvi kakvi se prave van Rusije, mali i debeli servirani sa pavlakom (creme fresh) i lososom.

1/3 soljice heljdinog brasna

1/2 soljice obicnog brasna

1 jaje

mlijeko po potrebi da se zamijesi tijesto gusce nego za palacinke

1 kasicica kvasca

so
sve zamijesiti i pustiti da se tijesto odvostruci
u maloj tavici za bline ili vecoj (ali onda preporucam napraviti tvrdje tijesto da se ne razlijeva previse) peci bline promjera cca. 10 cm sa obje strane, ne predebele da ne zagore (kao moji;)).

Sacekati da se malo prohlade pa servirati sa pavlakom, hrenom, dimljenim lososom, koprom.
Mogu se jesti i u slatkoj verziji sa marmeladama, puterom...

I evo kada ne moze live, moze virtualna kavica, bas sam skuhala :)!!! Izvoli Majo, izvolite i ostali koji svratite (fildzan viska uvijek ima)!

Pflaumen-Streuselkuchen

2011-07-20T22:00:00.002+02:00

iliti kolac od sljiva sa mrvicama. Neka verzija lijene pite, crumble-a...
Nasla sam recept na Coolci od betinne i odmah sam po slici znala da je to to! Ako su sljive dovoljno zrele, kolac je stvarno san snova (moje sljive su mogle biti i malo mekse, ali...):

Kopiram recept sa Coolinarike:

Biskvitna podloga

350g brašna

250g svjezeg sira (zagrebacki, sremski, Quark i sl.)

6 zlica mlijeka

6 zlica ulja

2 jaja

100g šećera i prstohvat soli

limunova korica

1 prašak za pecivo

za mrvičasti biskvit (Streusel)

100g maslaca

100g brašna

100g šećera i jos

1000g šljiva

cimet u prahu

Biskvitna podloga

Izmješajte jaja,šećer,dodajte mu sir i sve ostale sastojke na kraju brašno sa praškom za pecivo.
Ovo tijesto je polutvrdo, ne smije biti rijetko.
Žlicom ga stavite u namašten lim, promjera 25x40
Sljive izrezite, lagano ih pospite cimetom.

Mrvičasti biskvit:

Pomješajte brašno, hladni maslac i šećer dok se ne stvore ovakve mrvice. Pospite ih po šljivama.

Ja ga pečem prvih 20 minuta na 200 stupnjeva i još 35 idućih na 180, vi vrijeme pečenja prilagodite svojoj pećnici.

Moja zapazanja...
Velicina pleha bas i ne odgovara, za ovu kolicinu tijesta su navedene mjere pleha prevelike tj. nema dovoljno tijesta (moja tepsija na slikama je opet malo premala, tako da je kolac malo predebeo). Isto tako mi je bilo premalo mrvica, pa sam ja po nahodjenju napravila jos (to sada ovisi, koliko debelo posipate), preostale mrvice se mogu zalediti za sljedeci put. Vrijeme pecenja je oko 40-50 min. ali u mojoj rerni na 175C!
I na kraju nisam imala 1 kg sljiva, pa sam morala uzeti breskve (inace ovaj tip kolaca se moze praviti sa raznim vocem, jabukama, kaisijama, tresnjama, visnjama, rabarbarom, pa cak i pudingom od vanilije).

Kraljica i ja

2011-07-13T17:14:00.005+02:00

Sasvim slucajno sam u isto vrijeme bila u Danskoj kada je danska Kraljica Margareta posjetila Aarhus i sasvim namjerno sam se progurala u prve redove. Posljednji velikodostojnik kojeg sam docekala bio je Predsjednik Tito davne 1970 i neke (organizirano sa obdanistem), tako da mi je bilo simpaticno gurati se sa fanovima kraljevske kuce i fotkati kraljicu.

Kraljicina rezidencija i auto sa registracijskim br. 1

Ovako fotkaju majstori: kraljica iza bandere!

Aarhus je grad na poluostrvu Jutland i drugi je po velicini u Danskoj. Ima predivan i dosta veliki (sto cesto nije slucaj, obicno se okrenete 3 puta i to je to) muzej na otvorenom Den Gamle By. Otvoren je 1914 kao prvi muzej na otvorenom na svijetu. Uvijek sam obozavala takva uprizorenja zivota iz proslosti i gdje god sam imala priliku posjetila sam slicne muzeje. Den Gamle By je jedan od najljepsih koje sam vidjela.

Den Gamle By

Nakon svecanog doceka, razgledanja grada i muzeja odlicno prija i poznati danski desert Æblekage. To je nesto kao Trifle a sastoji se od kuhanih jabuka, slaga, preprzenih prezli sa secerom i cimta koji se slazu u slojevima u casu ili kristalnu zdjelu. Nema pecenja (samo skuhati jabuke ako nemate kupovni pire i preprziti prezle)!

Æblekage

Æblekage (za 4 osobe)

4-6 jabuka

8-10 velikih zlica prezli ili ovsenih pahuljica

4-6 velikih zlica secera

cimt

malo putera

400-500 ml slaga

limunov sok

Jabuke oguliti, izribati i izdinstati na malo vode da omeksaju i da se dobije mus, zaciniti limunovim sokom. Ohladiti. Na malo putera preprziti prezle, cimet i secer, ohladiti. Slag umutiti, pa u cese ili staklene posude slagati red prezli, red jabuka, red slaga...i sve tako dok se ne potrose svi sastojci. Posluziti.

Kuharske paralele: skoro isti kao skotski desert Cranachan, samo sa jabukama umjesto malina (i bez whisky-ja).

Muzej vostanih figura u Kopenhagenu - odjel bajke (Kraljevna na zrnu graska)

Za malo hladnije dane (kao ovaj decembar na fotkama u Kopenhagenu) pogodno je jedno jednostavno, siromasko, ali zasitno jelo - goruca ljubav. I to izmedju luka, speka i krompira :) !

Mala sirena i most Øresund koji povezuje Svedsku i Dansku (Kopenhagen i Malmo)

Brændende kærlighed (goruca ljubav)

oko 1 kg krompira za pire

malo putera i mlijeka (da se napravi pire krompir)

3 srednja luka

oko 300 gr speka (ili kol. po ukusu)

Skuhati krompir i napraviti obicni pire sa puterom i mlijekom (ako vam se da skuhati krpmpir u ljusci, zatim ga tako u ljusci staviti u rernu da se osusi, pa onda oguliti i napraviti pire (zahvaljujuci ovim koracima, pire nece biti vodenast), a ako ne dobar je i pire iz vrecice). Na vrelom ulju preprziti kockice slanine i luka, pa time preliti pire. Ukrasiti persunom.

Aj berem grozdje biram tamjaniku...

2011-07-12T15:38:00.001+02:00

nije tamjanika, nego bijelo grozdje bez kospica iz samoposluge, ali ce posluziti za ljetni desert - zaledjeno grozdje. Nema kuhanja, samo dobra ideja.

Kupiti (ako je moguce bez kospica) grozdje, crno ili bijelo, oprati ga i staviti u plasticnu vrecicu pa u zamrzivac na par sati. Kasnije kada se zaledi, izvaditi i jesti, uz sir, vino, samo...osvjezavajuce je, bolje od bolo kojeg sladoleda i niskokaloricno!

Zapjevajmo!

Ljilja Vasic - Youtube

Bici Bici

2011-07-10T12:57:00.006+02:00

Posto se u Njemackoj ove godine obiljezava 50. obljetnica od kada je prvi turski Gastic dosao na 'privremeni' rad, evo jedan turski desert u to ime. Pogodan za vrucine, iz regiona Adana. Lici na slatkis paluzu (nom. paluza) poznat u nasim krajevima...pogodite odakle;)! Pa naravno, ostavstina iz doba osmanlijskog carstva.

Recept bici bici :

1/4 soljice majcene (skroba, ali moze i brasno ako nema skroba)

1/4 soljice vode

pomijesati i usuti u 500 ml vode koju smo zagrijali sa 100 gr secera i malo limunovog soka (ovo je opcionalno), kuhati mijesajuci (kao puding) dok se ne zgusne i okus skroba ne izgubi. Razliti u vodom ovlazeni pleh, tako da debljina ne prelazi 1 cm. Ohladiti i staviti u frizider da se potpuno ohladi i stegne (moze se pokriti foliom tak oda se ne stvori korica). Kasnije ce se ovaj vodeni puding (Su Muhallebisi) izrezati na kocke.

Obezbjediti lomjeni led (crushed ice), na vrijeme napraviti led i zdrobiti ga neposredno pred sluzenje. Stavlja se na Su Muhallebisi.
Napraviti ili kupiti sirup od ruze (jagoda, malina, po ukusu).

U zdjelice stavljati na kocke izrezani vodeni puding (Su Muhallebisi), preko toga lomljeni led, preko njega sirup po izboru (obicno neki crveni) i na kraju secer u prahu.

Popajevo selo

2011-07-05T18:43:00.001+02:00

Evo jos jedno sjecanje na protekla putovanja...Malta.

Velika luka u Valletti

Valletta

Mdina (poznata St. Paul's Cathedral mi je iza ledja:))

' legendarno' Popajevo selo

Od citave posjete Malti najvise sam se radovala posjeti Popajevom selu i pjesacenju (trakingu) s kraja na kraj Malte! Kasnije se ispostavilo da mi niti jedno, niti drugo nije bilo sudjeno (u ovoj posjeti). Bilo je toliko vruce da sam ja nepripremljena (kao prvo psihicki) samo vegetirala od 07.00 (nakon trcanja) do 21.00, kada se moglo poceti disati.

Na Malti vlada hronicna nestasica vode i voda za pice se kupuje. Obzirom da je standard nizi nego u ostatku EU, a 10 lt vode kosta oko 5 eura, stvarno mi nije jasno kako jedna prosjecna malteska porodica financijski prezivi ljeto, posto se voda pije (tj. kupuje) u nenormalnim kolicinama? U svom tom zutilu i susi, Upper and Lower Barracca Gardens u Valletti su pravi (pozitivni) shock!

Upper and Lower Barracca Gardens

malteski autobusi, vozaci se osjecaju kao kod kuce

Uprkos nevidjenoj vrucincini, uspjeli smo obici citavu Maltu (doduse lokalnim autobusima a ne pjesice kako je bilo planirano, no nema veze tako su zivopisni i jeftini) i vidjeti Popajevo selo barem sa broda.
Kasnije se isostavilo da je Popajevo selo jedna ofucana filmska kulisa i da nije neka steta sto nismo imali vremena da ga i posjetimo.
Hop on-Hop off buseve ne bih preporucila, jer jednostavno nema dovoljno vremena izmedju 'hopova' da se vidi sve (ali svakako 'posuditi' njihovu rutu i obici ju uz pomoc lokalnih buseva - na tenane).
Manja ostrva Gozo i Comino su takodje vrijedna posjete i mogu se obici ili organizirano ili trajektom (100x jeftinije) u vlastitoj reziji. Nije toliko do cijene (iako zasto platiti vise, ako mozete platiti manje?), nego vise do slobode koju imamo ako idemo sami kuda i kada hocemo, cijelu smo Maltu ukljucujuci i Comino obisli sami. Sve informacije, rasporedi voznje i cijene se mogu lako nabaviti, na netu ili u hotelu i baby sitterka vam stvarno ne treba.

Ono sto nikako ne bih preporucila je: ljetovanje na Malti (ako ste stariji od 17. godina) i krstarenje oko cijelog ostrva (ukljuceni bife je bio blagi uzas).

Ono sto bih preporucila je: svakako ici u proljece ili jesen i sam u sopstvenoj reziji ici pjeske od-do, gledati, uzivati, jer Malta ima 7000 godina dugu povijest!

Jedno od tradicionalnih malteskih jela/slatkisa za Bozic, koji se mogu kupiti svuda je Qaghaq tal-ghasel. To je vijenac od prhkog tijesta punjen smjesom treacle (melase) i griza. Tradicionalno se sluze navece uz crnu kavu, sjeceni na komadice.

Qaghaq tal-ghasel:

Tijesto:

klasicno prhko tijesto, 100 gr putera (ili margarina), 200 gr beasna, malo hladen vode, malo soli i secera, sve zamijesiti u kuglu, koju se ostavi zamotanu u prozirnu foliju u frizideru cca. 60 min.. Kada se ohladilo, tijesto ravaljati i izrezati dva pravougaonika cca. 25 x 10 cm. Duz duze ivice staviti nadjev i zarolati 'kobasicu'. Ostaviti malo mjesta na jednom kraju bez nadjeva, tu uvuci drugi kraj i formirati prsten. Dobiju se dva prstena promijera oko 10ak cm. Zarezati ukoso na vise mijesta kao na slici i staviti da se peku. Peci na 180-200C dok tijesto ne bude peceno. Ohladiti, i isjeci na manje komade.

Nadijev:

potrebno oko 150 gr melase, 150 ml vode, 80-100 gr griza, secer po ukusu, ribana korica limuna i narandze, kandirano voce (1 saka), cimet, klincici u prahu i sl. zacini (po ukusu). Sve sem griza zagrijati i dovesti do kljucanja, onda lagano primijesati griz i kuhati mijesajuci sve dok se masa ne zgusne. Prije punjenja ohladiti.

Torta tal-marmurat:
Ovaj sam put pravila tortice, ali princip je isti i za veliku tortu. Za tortu promjera oko 26 cm. potrebno (recept skoro isti kao za Tortu Makaranu)

Tijesto:
300 gr brasna
150 gr putera ili margarina
2 kasike secera
ribana korica limuna
2 jaja
Sve sjediniti i staviti pokriveno u frizider da se odmara oko sat vremena. Nakon toga razvaljati u koru i prekriti dno i oko 2-3 cm. stranica okruglog kalupa. Usuti nadjev i peci na 180C oko 45-60 min. (ovisi o jacini rerne, ako primijetimo da previse tamni, a nadjev je jos 'tecan' pokriti alu-folijom i produziti pecenje).

Nadjev:
300 gr preprzenih mljevenih badema
200 gr kandirane korice naradze (nasjeckati)
100 gr cokolade za kuhanje (nasjckati)
100 gr secera
cimet
3 jaja
Sve pomijesati i promijesati rucno, usuti na sirovu koru i staviti peci.

Glazura:
100 gr cokolade za kuhanje
50 gr putera
Otopiti na pari i preliti preko mlakog kolaca.

Froġa tal- għaġin omlet od spageta (vermicelli):

Stvarno ukusno, a jako jednostavno jelo. Skuhati spagete (ili iskoristiti preostale od rucka), razbiti nekoliko jaja u spagete i promijesati tako da se povezu, dodati so, biber, cesnjak i sl. zacine, dodati po ukusu nesto od navedenog: luk, paradajiz, kapare, srdele, spek, masline, sir...zapeci na tavi (maslinovo ulje ili puter) sa obje strane.

London Stone

2011-07-04T17:07:00.004+02:00

Pa zna se!

Priznajem da sam tek nedavno cula za ovu legendu i malo poznatu turisticku atrakciju (kada sam bila u Londonu, na zalost nisam ni znala da postoji). Nalazi se u jednoj prodavnici sportske opreme u Cannon St. i gotovo je neprimjetan i zaboravljen. Dosta cesto se desi da kupci udju u radnju i sasvim slucajno u oknu na dnu zida vide London Stone. Po legendi su Rimljani mjerili sve udaljenosti u Britaniji upravo od tog kamena i on predstavlja srce Londona. Slicno kao za gavrane iz Tower of London (If the Tower of London ravens are lost or fly away, the Crown will fall and Britain with it!) kaze se: So long as the stone of Brutus is safe, so long shall London flourish . Brutus je osnovao grad Troia Nova, koji je kasnije postao London.

Tower Bridge

Jos jedna manje poznata legenda o Londonu je ona o Whittingtons Cat, tj. Whittingtonovom macku. Po legendi je siromasni djecak Dick Whittington stekao bogatstvo zahvaljujuci sposobnosti svoga macka da lovi pacove. Legenda kaze da je Dick zahvaljujuci dobrom srcu svoga gazde Mr. Fitzwarrena dobio posao kao sluga u Mr. Fitzwarrenovoj kuci. Tu je od prve zarade kupio macku, koja je ocistila njegovu sobu od pacova...jednoga dana je Mr. Fitzwarren ponudio Dicku da posalje jednim od njegovih brodova neko svoje dobro u daleku luku da ga prodaju za velike pare. Dick nije imao nista drugo nego macka i teska srca poslao je njega. U medjuvremenu je odlucio pobjeci posto ga je kuhar Mr. Fitzwarrena maltretirao, no cuo je zvona crkve St Mary-le-Bow koja su mu govorila 'Turn again Whittington, thrice Lord Mayor of London!'. Kada se vratio vidio je da se i brod kojim je poslao macka vratio i da su uspjeli prodati macka za ogroman novac Kralju Berbera cija je palaca bila preplavljena misevima.

Whittington Cat

Tako se Dick obogatio a kasnije i tri puta postao gradonacelnik Londona. Njegov lik je zasnovan na stvarnom trostrukom gradonacelniku Londona Richardu Whittingtonu, koji je bio veliki dobrotvor, ali nema nikakvih dokaza da je imao macka, a potjecao je i iz bogate porodice...

Hyde Park

A sada nesto poznato iz Londona, 'radnicko' jelo - Meat Pie & Mushy Peas

Za jednu pitu promjera 15ak cm (za 2-3 osobe) ili za 2-3 manje, potrebno za tijesto:

200 gr brasna

100 gr margarina

malo soli

jaje

eventualno hladna voda

od navedenih sastojaka umijesiti prhko tijesto, ostaviti 60ak minuta u frizideru da se stegne. Ohladjeno tijesto razviti u krug prema obliku tepsije, usuti prohladjei nadjev, poklopiti sa poklopcem od tijesta, zalijepiti rubove (premazati ih prethodno vodom da se bolje zalijepe), zarezati na vthu da para moze izlaziti i peci u prethodno zagrijanoj pecnici na 180-200C cca. 25-30 min. tj. dok tijesto nije peceno.

Za nadjev:

oko 300 gr mljevenog mesa (ili mesa za gulas), luk, mrkva, timijan, so i biber, paradajiz, korjenasto povrce, malo ulja. Na ulju proprziti meso, dodati sitno sjeckano povrce i ukuhati tako da se moze puniti pita.

Za pire od graska potrebno:

500 gr graska, luk, metvica (nana), so, biber, puter. Na puteru malo preprziti posoljeni i sitno sjeckani luk dok ne omeksa (podlijevati vodom), dodati grasak, zaciniti sa solju i biberom, podlijevajuci vodom kuhati dok grasak ne omeksa i voda se ne ukuha. Izgnjeciti stapnim mikserom ili gnjecilicom za krompir. Zaciniti metvicom.

Uz to sluziti i chips (poprskan solju i sircetom)!

Cija je torta

2011-07-02T14:10:00.010+02:00

Torta Makarana je zastitni znak gradica pod Biokovom, ali i Imotska kraljevska torta je zastitni znak grada Imotskog!?!
Sudeci po receptima (variraju od domacice do domacice) ovo je ista torta, samo sto su se Makarani prvi sjetili da ju zastite, pa tako sada torta pravljena po ovom receptu smije biti prodavana samo pod nazivom Torta Makarana.

Ko prvi djevojci...clanak Imocana i clanak Makarana.
Dane torte makarane u hotelu Meteor sam za dlaku propustila i bas mi je zao zbog toga, ali sam zato posjetila prvi Sajam originalnih makarskih proizvoda. Uprkos mojoj 'ljubavi' spram badema, napravila sam tortu po receptu koji se mogao dobiti na standu Strukovne skole gdje su se prodavale tortice Makarane i ovako 'na slijepo' (niti sam ju ikada jela, niti sam gledala kako ju neko pravi) ispala je odlicno. Tajna je samo u tostiranju (preprzavanju) badema.

Tijesto:
400 gr brasna
200 gr putera
2 kasike secera
ribana korica limuna
maraskino ili ruzolin (liker od ruza)
3 jaja

Nadjev:
1 kg tostiranih i mljevenih badema
1 kg secera (meni malo previse, pa sam stavila 500 gr)
kora limuna i narandze
15 jaja
vanili secer

Tijesto izraditi kao i svako prhko tijesto (sve sastojke umijesiti u kuglu i staviti ju u frizider da se malo stegne, cca. 60 min.). Od ohladjenog tijesta napraviti koru sa rubovima koju stavimo u kalup promjera oko 26 cm. Ostaviti malo tijesta za trakice kojima se ukrasi torta prije pecenja.
Bademe tosirati, ohladiti i samljeti (nisam ih gulila, a ovo tostiranje im daje onaj ukus koji meni toliko nedostaje (kod badema:))), pomijesati sa ostalim sastojcima (jaja ubaciti samo 'onako', nikako ne mutiti, jer masa treba biti kompaktna). Usuti nadjev u koru od (jos uvijek sirovog) tijesta, napraviti 'resetku' od trakica tijesta i peci sve u predhodno zagrijanoj rerni na 180C cca. 45 min. (ev. pokriti folijom ako primijetimo da torta previse tamni i produziti pecenje ako je fila jos nepecena).

Koplja se lome i oko ukrasavanja torte, prvi tabor tvrdi da tortu treba posuti staub secerom, a drugi (naravno) da to ni u kom slucaju ne treba raditi, jer to onda nije originalna izvedba. Po mom misljenju, torta je dovoljno slatka, posula bih ju secerom samo iz estetskih razloga.
Rabska torta, torta russa di verona, kao i jedna malteska poslastica (Torta tal-marmurat) neodoljivo lice na tortu makaranu, princip je isti, sve su ostalo nijanse. Slicno podneblje, pa slicni i tradicionalni recepti...

Tjestenina sa brokolijem

2011-06-11T14:03:00.001+02:00

Dok sam jos bila mala i naivna i mislila da su prokule=brokoli, ovako nesto ne bih jela ni u ludilu. Ali, vec sam vise puta ponovila da se ukusi mijenjaju, tako da sam se neki dan u jednom restoranu prosto zaljubila na prvi pogled u ovo jelo kada sam ga vidjela na menu-u!
I evo, vec ga pravim i kod kuce. Totalno je jednostavno i brzo, a i covjek se ne osjeca 'tesko' nakon sto se prejede:)

Potrebno

tjestenina
malo maslinovog ulja
brokoli (kolicina ovisi o ukusu i broju osoba)
luk (kolicina isto ovisi o ukusu i broju osoba)
fileti srdela iz ulja ili pasta od srdela kao jeftinija (ali jednako dobra) varijanta

Blansirati na cvjetove izrezane brokolije, na ulju prodinstati na rebra izrezani luk (posoliti i malo podliti vodom da brze omeksa), na omeksali i izdinstani luk (kada voda uvrije) 'baciti' brokolije, srdele, dodati kuhanu tjesteninu i snazno promijesati. Posuti parmezanom i uzivati!

Borsc iz Veselke

2011-05-20T18:13:00.004+02:00

Kada je osnovan, restoran 'Veselka' nije ni malo obecavao. Od jedne 'rupe' osnovane iz nuzde, koja je nudila jednostavna narodna jela istoj takvoj klijenteli (siromasnim ukrajinskim iseljenicima u NY-ku), i radi opstanka bio prinudjen da radi cijelu noc, nastala je kultna njujorska restauracija. Danas se nalazi u vecini turistickih vodica, u posjedu je jos uvijek iste porodice, a zene koje proizvode pierogi (sve rucno, sve od oka) u kuhinji u podrumu su generacijama tu zaposlene.

Dok nisam probala Pitu od krompira i cvekle (iz knjige The Guernsey Literary and Potato Peel Pie Society) cvekla mi nije bila nesto posebno interesantno povrce (sem za salatu). Borsc je inace supa koja se pravi od ostataka povrca koji se zateknu u kuci i obavezno cvekle. Veselkin borsc:
cvekla
krompiri
mladi kupus
luk
kopar (super se slaze sa cveklom)
so, biber, secer, sirce
mrkva
persun
povrtni ili govedji temeljac
malo masnije govedje meso (rebra bez kostiju, iako borsc moze biti i vegetarijanski)
malo brasna za zaprsku
ulje
paradajiz u tubi

Na malo ulja proprziti na kockice sjeceno meso, luk, dodati ostalo sitno sjeceno povrce, zacine, usitnjenu cveklu (koju smo prethodno kuhali dok nije omeksala i ogulili), zaliti temeljcem i dinstati dok svi sastojci ne omeksaju. Nakon sto je borsc skuhan, moze se zgusnuti sa malo zaprske. Zaciniti svjezim koprom i pavlakom.

P.S.
Samo sam se htjela pohvaliti da mi je stigla knjiga 'The Veselka cookbook':)!!!

Nagrade

2011-05-18T05:07:00.005+02:00

Dobila sam nagrade od Nale, Ankice i Branke!!!

1.Zašto ste otpočeli blogiranje?
Zbog druzenja (za mene idealan oblik, druzimo se kada hocemo i stizemo, mozete ostaviti sovje poruke/postove, a ostali svrate kada imaju vremena)
2.Kako ste odabrali ime za blog?
Htjela sam naglasiti nesto njemacko, nesto sto skrece paznju (Achtung!), i po albumu U2 (sjecanje na mlade dane:)), poslije mi je palo jos par dobrih ideja na pamet, ali...kasno Marko na Kosovo stize!
3.Koje su teme vašeg bloga?
kuhanje, mrvica putovanja i antropologije ishrane (food anthropology)

Nagradu prosljedjujem:
http://surac-suromania.blogspot.com/
http://www.izmojekuhinjice.com/
http://coolrecepti.blogspot.com/
http://mushitza.blogspot.com/
http://naputovanju.blogspot.com/
http://spontanaradokuha.blogspot.com/

Hummingbird cake

2011-05-17T15:44:00.008+02:00

Samo ime mi se svidjelo, a i pekarnica Hummingbird u Londonu (nisam bila, samo sam citala)...i tako, napokon sam se odlucila probati. Kolac spada u red onih jednostavnih kolaca, za koje ne treba ni mikser ni vaga, samo salica od 225 ml, jedna zdjela za mijesanje, i kalup za pecenje (standardnih dim. oko 23x35 cm).

Hummingbird Cake

3 solje brasna
1 vrecica praska za pecivo
2 solje secera (previseeeeeeeee, sljedeci put 1!!!)
1/2 solje kokosovog brasna
1 solja mljevenih oraha
1 zlicica cimeta
220g usitnjenog ananasa iz konzerve + sok
3 zgnjecene banane
1 solja ulja
3 jaja

Cream Cheese Icing

150g krem sira (Philadalphia ili sl.)
150g secera u prahu

Pomijesati suhe sastojke, dodati mokre i peci na 160C cca. 40-45 minuta. Kada se ohladi glazirati sa krem sirom.

Ja sam umjesto 3 banane i ananasa stavila veliku konzervu ananasa od 490 grama + sok. Sve ostalo isto. Sljedeci puto bavezno smanjiti secer, iako je i ovako sasvim dobar. Jednosavan kolacic, za jednostavnu popodnevnu kavicu. Super lako se zamrzava (bez krem sira).

Marokansko pile sa usoljenim limunom

2011-05-15T13:21:00.012+02:00

Posto pojedinci jedu samo bijelo meso, nije pile, nego pileca prsa, ali sem malo nedostatka ukusa zbog nedostatka masnoca, sve je ostalo isto!
Usoljeni limunovi su napokon gotovi (zaboravila sam kada sam ih usolila, ali po izgledu bih rekla da ima vise od 5 tjedana), tako da sam napokon iskoristila recept iz knjige C. Roden i napravila dugo ocekivano marokansko pile sa usoljenim limunovima...i na netu se moze naci puno video clipova, tako da nije tesko snaci se.
A i Miroslav je pisao o tome: recept i uputstva.

usoljeni limunovi

Pile (tj. prsa) tranzirati, proprziti na ulju (maslinovom) i staviti sa strane na toplo, na istom ulju proprziti luk, cesnjak, zaliti sa malo vode ili bujona i posoliti te dinstati dok ne omeksa (mrzim kada luk hrska u sosu), vratiti meso, dodati zacine po ukusu (so, biber, korijander u sjemenu i listu, persin, piment, cimet, papriku, safran, kurkumu ako nema safrana, na trake sjecene kore usoljenog limuna, kome se odstrani pulpa, a kore se isperu pod mlazom ciste vode i izrezu), dodati povrce (paradajiz, grasak, mrkvu, krompir...izbor povrca je opcionalan), te sve poklopiti i kuhati dok povrce i meso nije gotovo.

Bitno je da meso lezi u jednom sloju, zatim povrce itd. na vrh dodju one namirnice koje trebaju najmanje vremena da se skuhaju. Povremeno provjeravati treba li dodati jos tecnosti. Pri kraju, napraviti cous-cous (samo zaliti cous-cous vrelom pilecom ili povrtnom juhom, moze i vodom i malo maslinovog ulja) i sloziti tako da na cous-cous stavimo piletinu, po njoj povrce, limunovu koru, persin i masline.
Moze se jesti i sa bijelim kruhom kao prilogom umjesto cous-cousa.

Kako usoliti limunove...
Naci staklenku dovoljno siroku da u nju moze stati citav limun (mislim proci kroz otvor). Uzeti toliko bio-limunova da ispune staklenku, oprati ih, zarezati u kriz, ali ne do kraja, rastvoriti i taj prostor napuniti morskom solju, te tako pripremljene limunove zbiti sto je moguce bolje u staklenku. Poklopiti i staviti u frizider. Sutradan ce limunovi omeksati, potisnuti ih rukom tako da budu potopljeni i dodati jos limunovog soka (iscijediti od novih limunova ako ovi u tegli nisu dovoljno otpustili). Meni su limunovi stalno isplivavali i dijelovi su bili nepokriveni, ali se nista nije pokvarilo. Svi se se super konzervirali. Ja sam ih manje vise svakih par dana potiskivala, ponekad promuckala staklenku i nakon 5+ tjedan u frizideru, bili su gotovi. C. Rodem pise da se nepotopljeni dijelovi limuna mogu prevuci bijelim filmom, ali da to nije nista opasno, da se samo sapere prije upotrebe i limunovi se mogu jesti.

Nagrade

2011-05-15T11:59:00.004+02:00

Nagrada za kreativnu blogericu od Jasne i Maje!
Hvala!!!
1. volim jesti
2. volim kuhati
3. nestrpljiva sam
4. (pre)kriticna sam
5. kreativna sam
6. vjerujem da prvo moras biti dobar sebi, pa tek onda mozes biti dobar drugima
7. volim skijanje
8. volim trcanje
9. uprkos tome imam par kila viska
10. sve u svemu zadovoljna sam svojim zivotom

Nagradu dajem dalje...(fanfare):
Mirjani
Maji
i
Lusitanii
i van pravila i cetvrtoj blogerki Jasni!

Ono kao ljubav

2011-05-14T10:21:00.005+02:00

'Friends' na nas nacin, serija 'Ono kao ljubav'. Radnja se odvija u jednoj zgradi u centru Beograda, Srdjan bivsi glumac i vlasnik kafica u podrumu zgrade ('Hipnotisano pile'), njegova djevojka, manekenka Nadja, bivsa zena Sofija (navraca na kratko da pokusa vratiti staru poziciju i to preko kasike tj. kuhanja), konobar Nikola (zivi sa bakom u nekoj vrsti produzenog djetinjstva), Mane (inventar u kaficu), Braco (zidar, privatni poduzetnik) i njegova zena life coach Mimi, Milica (svidja se Nikoli), managerka... cine okosnicu radnje.

epizoda 9

Sofija (vratila se iznenada u mali stan u kojem zive Srdjan i Nadja, kao prvo jer hoce ponovo da se uvali Srdjanu, a kao drugo (izgovor) jer je vlasnica nekih 10ak% stana (ostatak pripada Srdjanu) i pokusava da ga osvoji svojim kuharskim umijecem - kao u stara dobra vremena...

Adut na Sofijinoj strani je taj sto Srdjan obozava hranu, a Nadja ne zna ni caj da skuha. Aduti na Nadjinoj strani su - sve ostalo.

Evo par recepta (klasika naseg odrastanja) iz menu-ja Srdjanovog dorucka:

Zeljanica (kore self made, nisu od baka Dude), sir (isto 'sama gazala', ali nikako ne uspjevam dobiti onaj 'lisnati' mladi sir, uvijek nesto sto lici na riccotu ili sremski sir...ako neko zna recept, bila bih zahvalna!!!), paradajiz (bolje da ne znam odakle je doputovao)...ali sve u svemu jedan jako ukusan obork (necu namjerno reci dorucak, jer je nama ovo dovoljno za rucak, nemamo Srdjanovu kondiciju:))!

Za kore koristim samo Pullin isprobani recept koji jos nikada nije omanuo.
500 gr brasna
oko 300 ml mlake vode
malo soli
tijesto mijesiti dok se ne pocne odvajati od posude i prestane lijepiti za ruke (nikako ne dodavati vise brasna). Ostaviti da miruje 15 minuta pokrivene plasticnom folijom, pa zatim podijeliti na jufke, premazati ih obilato uljem, ostaviti da miruju sljedecih 20ak minuta i onda se vec mogu razvlaciti na pobrasnjenoj povrsini (neko ih razvlaci i na namastenom stolu, ali ja za to jos nemam hrabrosti!), rukama, ne oklagijom.
fila se satoji od oko 500 gr sira i 700 gr zaledjenog spinata, soli i 3 jaja. Spinat odlediti, ocijediti, pomijesati sa ostalim sastojcima i filovati kore, zarolati zeljanicu i peci na 200C oko 25-30 minuta. Kada se izvadi iz pecnice, prekriti cistom kuhinjskom krpom da malo omeksa.
Uz zeljanicu, salata od paradajiza sa mladim lukom (+ so, biber, ulje).

I proja (sa sirom):

Proja je cista improvizacija, posluzila sam se Verinim (Astal) receptom sa malim izmjenama:
1 solja palente
2 solje brasna
2 jaja
1/2 solje ulja
so
100 gr feta sira
1 solja mlijeka
prasak za pecivo

Pleh vel. 20x25cm ili slican, solja je od 2,5 dcl. Peci na 175C 20ak minuta dok cackalica zabodena u sredinu ne 'izadje' cista. Proja je najbolja topla...ali je super i hladna.

Kad' lisce pada

2011-05-08T12:44:00.011+02:00

Ishrana porodice hanume Hajrije Tekin iz popularne turske sapunice 'Kad' lisce pada' (Yaprak Dökümü) (i to nakon sto je u 104. epizodi zapalila kuhinju).

Kad lisce pada je roman poznatog turskog romanopisca Reşat Nuri Güntekin-a iz 1939. godine, vise puta izvodjen u pozoristu i ovjekovjecen na filmu i televiziji. Najnovija verzija se odvija u danasnjici, pojednostavljena, popularizirana i postala hit, koji je dozivio 175 nastavaka. Na zalost nisam uspjela naci Güntekin-ove knjige ni na njemackom, ni na engleskom ni na bilo kojem jeziku bivse Yu :(

I pored svih propovijedi moralne vertikale porodice Tekin (pater familiasa Ali Rize), porodica je 'ispala' puna skandala. Nakon samo jednog od njih (druga sestra po starini preotela muza trecoj sestri i pobjegla sa njim, dok on ocekuje dijete sa zenom svoga poslovnog partnera:)), svi se opet nekako sakupe pod istim krovom i hanuma Hajrije pravi jela koje 'odbjegla' brakolomka najvise voli, a to su:

Sehriyeli Pilav

Kiymali Nohut

Sehriyeli Pilav, pilav sa koprom i nanom (metvicom) i Kiymali Nohut, dinstano fasirano meso sa leblebijom (slanutkom), na uzas sestre sa cijim je muzem pobjegulja pobjegla (nadam se me pratite, 109. epizoda)!

Sehriyeli Pilav
U serpi prodinstati glavicu luka, na to dodati casu rize, 1,5 casu vode, so, te pokriveno kuhati u rerni na 200-220C dok se riza ne skuha i ne upije svu vodu (barem 20 min, prije prvog gledanja, sto manje otvaranja, to bolje). Gotov pilav posuti koprom i susenom nanom. Ukus je fenomenalan iako sam bila skepticna glede nane (meni je to naime usko vezano sa zvakacim gumama i nikako ne ide u slana jela, ali ovdje je bas 'leglo'). Uz pilav se sluzi sva sila jela, izmedju ostalog i Kiymali Nohut i Lahana Kavurması.

Kiymali Nohut
Na ulju prodinstati malo sjeckanog luka i cesnjaka, dodati fasirano, proprziti ga, dodati praziluk, leblebiju, zacine (so, papar, papriku, koncentrat paradajiza, malo secera), zaliti vodom ili bujonom i pustiti da se krcka dok leblebije ne omeksaju (ja sam koristila one iz konzeve, skracuje vrijeme kuhanja). Sluziti uz jogurt.

Lorlu Biber

Cesto se za dorucak posluzuju i Lorlu Biber - przene paprike sa sirom.

Lorlu Biber
Na vrelom ulju prodinstati na trake sjecene paprike, posoliti, dodati sirce, cesnjak, mladi sir, mileram, travnicki sir ili samo nesto od toga. Jede se sa bijelim hljebom, toplo ili hladno. Odlicno je!

Lahana Kavurması

U epizodi 110. komsinica (jos jedan turcizam) Nejir nikako ne moze pobjeci pokusajima udvaranja kafedzije Ahmeta, te on manje vise nepozvan upada na veceru, a za veceru je: Lahana Kavurması - dinstani kupus.

Lahana Kavurması
Jelo toliko jednostavno i jeftino, a toliko ukusno! Na ulju prodinstati luk, na to dodati kupus rezan na rezance (ne presitne), moze se dodati i mrkva ili paradajiz, zaliti sa malo vode ili bujona, posoliti i dinstati (uz povremeno doljevanje vode) dok kupus ne omeksa. Ukus neponovljiv!

Yoğurtlu Köfte

Yoğurtlu Köfte
Napraviti cuftetice od mijesanog mljevenog mesa, cca. 500 gr, sake prezle, soli, bibera, mljevenog cesnjaka i luka, malo vode i jednog jaja i ispeci ih u rerni (na 220C, na papiru za pecenje, poskropljene uljem, budu potpuno iste kao przene, samo sa manje ulja tj. kcal i rada), tako tople preliti 'sosom' od jogurta koji se pravi: jogurt pomijesati sa cesnjakom, soli i persinom... Moze se jesti toplo, ali je sasvim dobro i ohladjeno za veceru.
U luksuznijoj verziji, izlomi se pide (turski hljeb), pa se na to stave cuftetice, zaliju se sosom od jogurta i sosom od paradajiza i pospu persinom. Sos od paradajiza se pravi klasicno: na sitno sjeckanom luku i cesnjaku dinstati oguljeni i usitnjeni paradajiz (ili jos bolje uzeti konzervu pelata), zaciniti solju, biberom i secerom.

Zahvaljujuci skoro 500 godina otomanske vladavine na nasim prostorima, meni su ova jela manje vise (u slicnom izdanju) poznata i draga. Uzivala sam za stolom porodice Tekin, nadam se da ste i vi!

Paella

2011-05-06T16:24:00.022+02:00

Paella je najpoznatije jelo Valencije, iako ju stranci dozivljavaju kao tipicno spanjolsko jelo. Postoji vise vrsta ali osnovna podjela je na mesnu, onu od morskih plodova i mijesanu paellu. Posuda u kojoj se paella pravi se zove paellera i u Valenciji oznacava zapravo samo posudu (pa i onu u kojoj se kuha paella).

Prava paella se mora krckati na vatri od narandzinog drveta i borovine, od toga dobije poseban ukus. Najblize originalu sto sam probala (zapravo sam tada prije 15ak godina prvi put cula za pellu) je paella napravljena u ogromnoj paelleri, u sred Hercegovine, sa 2 spanjolska 'kuhara'. Na zalost nismo imali originalni ogrijev (najobicniji ugalj), ali sve ostalo je bilo 'po propisu'. Cak i onaj zagoreni sloj rize na dnu paellere, oko koga su se ova dvojica kuhara skoro potukla a meni nije bilo jasno za sto se zapravo grabe (kasnije sam saznala da je to 'najsladje', moze se uporediti sa nasom 'mocom' od pecenja:)).

Jedina prava paella koju Spanjolci priznaju je paella valenciana, sve ostale su varijacije na tu temu. Paella valenciana je sastoji od rize (bomba), zacina, zelenog lisnatog povrca, puzeva i mahuna.

Ova mutirana paella na slikama je zapravo posljedica ciscenja frizidera, malo gambasa, malo iverka, malo graska i paprika, luka, cesnjaka, svinjetine i piletine, mrkve i colorante...
Posto mi je tartrazin (E102) koji se koristi umjesto skupog safrana da bi obojio paelju u vatreno narandzastu boju pokvario apetit, ne vjerujem da cu se ikada vise usuditi jesti paelju koju nisam sama napravila (sa safranom, pa makar to znacilo jesti paelju jednom u 75 godina).
Iz Spanije sam donijela zacin/boju za paellu koja se prodaje pod nazivom colorante i tek kasnije sam saznala da je u Norveskoj zabranjen za ljudsku ishranu radi nus pojava, da je u Njemackoj bio zabranjen, ali je zabrana ukinuta, dok se diljem Spanije prodaje pod nazivom 'colorante' u svakoj samoposluzi, bez ogranicenja....o tome sta se koristi po restoranima mozemo samo nagadjati (cak i kada je paelja skupa).

Kako se pravi paella:
Na vrelom maslinovom ulju izdinstati meso, ribu, skampe, itd. dodati povrce, zacine (ali ne i colorante!), juhu u kocki, safran, malo vina, curcumu (isto sluzi za bojenje hrane, skoro da nema ukusa, ali je priodan zacin), rizu, zaliti vodom (to je vec stvar iskustva, jer se paelja od ovog trenutka ne smije mijesati (tako se stvara legendarni i pozeljni sloj zapecene/zagorjele rize na dnu palleare), niti se smije dodavati jos vode, znaci mjera mora biti pogodjena (od prilike jednica rize: 1,5 jedinica vode) i pustiti da se paella krcka na vatri dok riza ne upije svu tecnost i skuha se. Gotovu pelju poskropiti limunovim sokom i sluziti sa bijelim hljebom. Obicno na porodicnim/prijateljskim okupljanjima svi jedu iz paellere, a ne svako iz svoga tanjira. Mjera za velicinu paellere je paellera promjera 40cm dovoljna je za 6 osoba.

Bolji zivot

2011-05-03T04:59:00.002+02:00

Danasnji 30+ godisnjaci se sigurno sjecaju prve domace sapunice (tada nismo ni znali da se to tako zove, tada se to zvalo serija) Bolji zivot. Porodica Popadic, sudar svijetova dosljaka i starosjedioca Beograda, provincijalaca i propale burzoazije, smijesan stajlig iz 80ih, ali jos uvijek jako dobra i gledljiva. Koga zanima na netu se moze naci u ogromnim kolicinama, sve epizode.

Par recepata Emilije Popadic rodj. Konstantinovic, zene Dragise Gige Moravca, majke Aleksandra, Violete i Bobe i profesorke latinskog u jednoj beogradskoj gimnaziji, nesudjene pijanistice, dame, potomka rentijerske porodice Konstantinovic, od koje su ostali samo Emilija i ujka Kosta, prilicno razmazeni i nesposobni za stvarni zivot:

Suve paprike punjene pasuljem (pravi ih bolje od Gigine babe):

(ja sam zadnji put vidjela suhe crvene roge na budimpestanskom aerodromu i tada mi bas ova tema nije pala na pamet...tako da sam se posluzila svjezim rogatim paprikama)

Paprike namociti (ako su svjeze naravno ne treba), ocijediti, puniti gusto skuhanim grahom (i svime sto tu spada...lovorov list, luk, praziluk, ribana mrkva, so, biber, aleva paprika), zaliti sa povrtnim bujonom (ili mesnim ako jelo ne mora biti posno) i zapeci u rerni!

Ruska salata:

Ima li ikoga na ovom svijetu ko to ne zna? Salata inace poznata kao Salad Olivier nazvana po poznatom chef-u Lucien Olivier-u, koji ju je 1860. godine kreirao u Moskovskom znamenitom restoranu Hermitage.
Sastojci kao na prvoj slici, sitno sjeckani: tvrdo kuhana jaja, kuhana sunka ili pileca prsa, krastavci, kuhani mrkva, krompir i grasak. U nekim receptima se dodaje i ribana jabuka i zuti sir. Sve sastojke sjediniti i povezati majonezom, malo pavlake ili jogurta, zaciniti sa malo senfa, soli i bibera. Neizbjezni sastojak svih slavljenickih trpeza u svakoj kuci exYu.

Gibanica:

Recept nije direktno Emilijin, nego od jedne stare beogradske godpodje (koja na zalost nije vise medju zivima), tako da vjerujem da je to, manje vise, to. Giba, takodje neizostavna na svakoj svecanijoj trpezi sirom Bg-a!
Kupiti gotove kore za gibanicu (to su malo deblje i malo suvlje jufke) cca. 500 gr, 500 gr mladog sira (moze i malo sjenickog ili travnickog), 5-6 jaja, oko 500 gr milerama, malo kisele vode, ulje, dobrodosao je i kajmak ako ga imate.
Tepsija je 'standardna', ona u kojoj su generacije domacica bivse Jugoslavije pravile kolace (oko 20x30cm). Pouljiti tepsiju, napraviti korito od jedne-dvije jufke, pouljiti ih. U posebnoj zdjeli napraviti mjesu od sira, milerama, jaja, kisele vode, kajmaka, malo ulja i soli. Odvojiti jos 2 jufke za 'poklopac', a ostatak zdrobiti u smjesu sira, jajai milerama. Tu filu istresti u tepsiju, prebaciti krajeve korita koji vise sa strana na unutra, pokriti dvijema jufkama koje smo odvojili, ususkati krajeve, pouljiti i peci na 200ak C dok se gornja kora ne zarumeni. sacekati da se malo ohladi prije sjecenja. Kada je gotova treba da se 'giba' na tanjiru, od visine i punjenja, da opravda ime!

Bakalar bianco Sjora Luje (prijatelja Emilije Popadic, oca dr Ive Luksica, svekra Violete Popadic):
Po rijecima Violetine svekrve (sjore Sene Luksic) ovo je specijalitet obitelji Luksic, zene im mirisu na maslinovo ulje i bijeli luk, dok oni ganjaju one sto mirisu na parfeme!

Recept (kolicine su sve odokativne)

fileti bakalara (ako su usoljeni, namociti ih 24 sata, mijenjati vodu par puta, ocistiti od koze i kostiju, isitniti prstima)
krompiri
cesnjak
skuhati krompir do pola, dodati bakalar, cesnjak, lovorov list, so i kuhati dok krompir i riba ne omeksaju. Ocijediti tekucinu (ne bacati), izvaditi lovorov list, izmiksati stapnim mikserom uz dodavanje tekucine u kojoj se jelo kuhalo (ili kao prava domacica batati, tj. poklopljenu zdjelu tresti dok se masa ne ujednaci), zaciniti sa sircetom, maslinovim uljem, ev. jos cesnjaka, posuti persunom i sluziti. Ili kao samostalno jelo uz domaci hljeb, ili kao namaz / predjelo...

Kisela corba Gige Popadica (za lijecenje mamurluka):

Ovo je neka mjesavina mesne corbe i grcke juhe avgolemono, ugl. kazu da pomaze ako se popije 'koja vise'!

Izrezati zelen za supu, dodati u hladnu vodu, dodati komad mesa za supu, dodati so i biber, i kuhati, kuhati...oko 2 sata (po potrebi dolijevati vodu). Ovaj put nije bitno da juhica bude bistra, pa ju necemo bistriti dodavanjem i vadjenjem bjelancevina (klärfleisch), procijediti, usitniti meso, vratitiu juhicu, dodati novo povrce za supu izrezano na sitno (nije obavezno), prokuhati da povrce omeksa, umutiti 2-3 zumanca sa malo pavlake i to usuti u supu (ako je supa prevruca zumance ce koagulirati, no to u ovom slucaju nije smetnja, i onako nismo namjeravali legirati supu tj. zgusnuti ju pomocu zumanca i vrhnja, nego samo zaciniti), dodati sirce ili limunov sok (ako se zumance do sada nije zgrudvalo, sada ce sigurno:)), posuti persunom i jesti sa Gigom i Jatagancem dok se Emilija duri u susjednoj sobi!

Kadaif (onaj kolac sa rezancima:))

2011-05-02T15:52:00.007+02:00

Just Cake Girl je nakon posjete Sarajevu pitala na svom blogu koji je to kolac sa rezancima koji se sluzi na Baščaršiji:)))?
Nadam se da se nece naljutiti, meni je to bas simpaticno. Radi se o kadaifu, tako se zove tijesto od kojega se pravi kolac, a i sam kolac (slatkis). Mozda neke ambiciozne domacice prave same, ali ja kupujem gotov.

sirovi kadaif

Proces proizvodnje je kompliciran (vidi video), tijesto se iz posebnog lijevka sipa u vise mlazova na zagrijanu bakrenu plocu, tako da je jednostavnije kupiti gotov kadaif (kupuje se na istom mjestu gdje se prodaju jufke, kore za gibanicu, rezanci).
Ima raznih varijanti, ovisno da li je kadaif sa prostora exYu (BiH, Makedonije, Srbije, svih onih republika gdje su vladale Osmanlije), Turske, Grcke, Arapskih zemalja...moze biti 'rascupan', srolan u 'sarmice', gnijezda, pokriven kremom od jaja i mlijeka i slagom (ekmek kadayfi), prazan, punjen orasima, pistacijima, bademima, grozdjicama...
Zajednicko im je svima kao i baklavi da se suse na cca. 200 C oko 40ak minuta (po potrebi pokriti da ne zagori), i zalijevanje agdom.

Recept (iz vrecice sa kadaifom):
500 gr kadaifa, 250 gr oraha, 5 solje vode, 7 solja secera (solje od 2 dcl), sok jednog limuna, 250 gr putera.

Pleh namastiti puterom, rasporediti pola kadaifa, na to rasporediti mljevene orahe (moze se napraviti i vise slojeva), zaliti sa rastopljenim puterom (ili samo rasporediti puter po vrhu), staviti u prethodno zagrijanu rernu na 200C oko 40 min. Kadaif mora biti suh kao slama i 'suskati' kada se protrese tepsija, tek onda je pecen. Po potrebi pokriti papirom za pecenje da ne izgori.

Istovremeno skuhati agdu od vode, secera i limunovog soka, te vrucom agdom zaliti mlak kadaif ili obrnuto (ne sasuti svu agdu odjednom, nego postepeno i ne pritiskati kadaif). Ostaviti da se upije i ohladi (najbolje preko noci).

Osobni dojmovi...
250 gr putera je definitivno nepotrebno, sljedeci put cu ja to smanjiti barem za 1/2, okus je super, pun, ali...mislim da su to samo nepotrebne kalorije i masnoce u i onako bombasticnom kolacu. Takodje kolicina oraha se moze reducirati na 100 gr, razlog isti, usteda kcal...:)!

Jos par crtica iz Andaluzije i Gibraltara...

2011-05-01T07:40:00.004+02:00

Mezquita

Cordoba...sigurno ste vidjeli negdje ovu fotku:

bivsa dzamija, nakon odlaska Maora iz Andaluzije pretvorena u katedralu - Mezquita. Zvonik jos uvijek sadrzi minaret, naime zvonik je samo sagradjen oko minareta i to tako stoji do dana danasnjeg...Emir Abd ar-Rahman I je 785. poceo gradnju dzamije, a 1236. godine je Mezquita postala katedrala. Ogromna je i stvarno je fascinantno vidjeti njenu unutrasnjost sa 856 stubova i crveno-bijelim lukovima, kao i vrt sa narandzama Patio de los Naranjos. Mezquita de Córdoba sa vrtom zauzima preko 23.000 m² i najveci je sakralni objekt na planeti zemlji!
Zidovska cetvrt (odmah u 'komsiluku') i Sinagoga su takodje vrijedni posjeta. Zidovska cetvrt Juderia je skup malih ulicica, prepunih prodavnica sa suvenirima, od onih made in Hong Kong, do onih autohtonih, rucno radjenih. Restorana ima u izobilju, hrana je svjeza i ukusna, a cijene prava sitnica (sto bi rekli clanovi grupe TNT).

Tipicno jelo Cordobe, je lokalni 'gaspacho' - Salmorejo. Hladna supa/umak od paradajiza umjesto od paprika, bijelog hljeba, cesnjaka, maslinovog ulja i tvrdo kuhanih jaja i serano sunke kao dekoracija.

Salmorejo

500 gr paradajiza
cesnjak
sirce
malo maslinovog ulja
so, biber
tvrdo kuhana jaja i serano sunka za dekoraciju
stari bijeli hljeb toliko da jelo nakon miksanja bude gusto kao djecija papica.

Paradajize oguliti, usitniti u mikseru i dodati hljeb, miksati dok se ne dobije homogena smjesa, zaciniti sa solju, biberom, uljem, tvrdo kuhanim zumancima, cesnjakom, sircetom (moze i malo secera), garnirati sa tvrdo kuhanim jajima (bjelancem) i prsutom (serano sunkom), na slici ih nema, a i salmorejo sam naprvila malo gusce (kao pesto).... Jesti ohladjeno.

Jednostavan 'cuspajz' iz Cordobe:
Olla Cortijera de Córdoba

Jelo siromasnih, cocina pobre, ali jako zdravo i ukusno. Potrebno (odokativno i ovisno o ukusu), slanutak, luk, mrkva, cesnjak, so, biber, maslinovo ulje, spek, voda, mladi kupus. Slanutak predhodno namociti i skuhati (ili uzeti onaj iz konzerve), sve ostalo povrce narezati, 'baciti' na vrelo ulje, dodati spek i zacine, ocijedjeni slanutak, zaliti vodom da ogrezne i kuhati dok povrce ne omeksa.
Ja sam dodala jos i krompir i par kostiju od serano sunkice zbog ukusa:) - suvenir sa zimovanja (prodaje se vakuumirana).

Gibraltar

The rock of Gibraltar

Legenda kaze da dok je Barbary Macaque majmuna i Englezi ce vladati Gibraltarom.

Stanovnici Gibraltara su Gibraltezani kako ce ponosno naglasiti, kao i to da je Gibraltar sa svojih par kvadratnih kilometara prepun 'gastica' iz Maroka i Spanije. Po vjeroispovijesti ugl. katolici, iako je u Gibraltaru izgradjena najveca dzamija u Evropi, poklon saudijskog kralja Fahda Marokanskim useljenicima u Gibraltar i zvanicno se zove King Fahd bin Abdulaziz al-Saud Mosque and Mosque of the Custodian of the Two Holy Mosques.
Zvanicni jezik na Gibraltaru je engleski, ali stanovnici govore Llanito, mjesavinu engleskog i andaluzijskog spanjolskog.
Koliko sam za kratke posete skuzila, Gibraltezani i Spanjolci se ne mogu smisliti. Npr. na citavom putu ka La Línea de la Concepción (granicno mjesto u Spaniji, gdje je najbolje ostaviti auto i pjeske preci u Gibraltar) nema niti jednog znaka da idete ka Gibraltaru.
Prvi stanovnici Gibraltara su bili neadertalci, zatim su dosli Rimljani, a u 8. vijeku nase ere Arapi (Gibraltar zahvaljuje ime arapskoj rijeci Tarikova Planina, tj. Jabal Tāriq) i tako sve do rekonquiste 1492. kada Spanjolci osvajaju Gibraltar. Nakon Spanjolaca oko Gibraltara se bore Englezi i Holandjani, na kraju Gibraltar dobijaju Englezi, 1779 - 1783 Francuzi i Spannjolci pokusavaju ponovo osvojiti Gibraltar (Great Siege), no to im ne polazi za rukom. Na kraju na referendumu 2002. skoro svi stanovnici su glasali za ostanak pod okriljem Britanske Krune.
Sve ovo tumbanje je ostavilo traga i na kuhinji Gibraltara. Sem stews i fish&chips, moze se naci i tipicno gibraltarska hrana. Iako je i engleska kultura dio Gibraltara ipak sam prokopala u malo dalju proslost i recepte koje su donijeli malo drevniji doseljenici na Gibraltar (sifra: pitaj taksistu:)).

Torta de Acelga

Donijeli su ju italijanski doseljenici na Gibraltar. Recepti variraju od izvora do izvora, ali je svima zajednicko, blitva (acelga), sir, jaja, mladi luk i tijesto (lisnato ili vuceno). Pita vise lici na talijansku tortu Pasqualinu ili na grcku spanakopitu, zeljanicu, i po meni korijen im je isti.
Lisnato tijesto tanko razviti, staviti u vatrostalni sud (tepsiju), napuniti nadjevom koji se pravi od blitve, prethodno oprane, ociscene, blansirane i prodinstane na luku, mladoga sira, jaja i soli, sve to pomijesati i napuniti tepsiju, prekriti drugim dijelom lisnatog tijesta, zatvoriti krajeve i peci na 180 dok gornja kora ne porumeni.
Moja tepsija je ovalna tako da je i torta de acelga takva, inace bi trebala biti okrugla...

Calentita

je neka vrsta jorksirskog pudinga samo od slanutkovog a ne od psenicnog brasna, donijeli su je isljenici iz Ligurije i Djenove. Napraviti smjesu od 220 gr slanutkovog brasna, maslinovog ulja, soli i vode, da se dobije konzistencija malo gusca nego tijesto za palacinke i ostaviti da stoji min. 3 sata. U tepsiju usuti ulje i zagrijati ga u rerni na 220C. U vrelo ulje odjednom sipati smjesu i odmah vratiti u rernu. Peci u ovisnosti od velicine tepsije oko 1 sat, tj. dok se kao kod jorksirskog pudinga tijsto lijepo ne napuse na rubovima, prosusi i postane zlatno i hrskavo. Jede se ili samo kao 'snack', ili uz neki 'stew' kao prilog.

Da sam imala vise vremena obisli bi i Costa de la Luz , pa sve do Portugala...ali trabajo zove i to bi bilo sve iz Andaluzije...

Hamantaschen

2011-04-30T09:40:00.011+02:00

Za mjesec april 2011. godine u okviru igrice 'Ajme , koliko nas je!' koju je osmislila i pokrenula monsoon sa bloga Dalmacija Down Under.

Hamantaschen

za testo:

1/2 šolje vruće vode
1/2 šolje mlake vode
20 gr kvasca
1/2 šolje šećera
1/2 kašičice soli
2 jajeta
50 gr maslaca
5 šolja brašna
kesica vanil šećera
1 kašika strugane kore od limuna
za fil:

1 šolja mleka
200 gr mlevenog maka
1 kašika maslaca
3 kašike suvog grođa
4 kašike meda

Kvasac se rastvori u vrućoj vodi, a zatim pomeša sa mlekom, šećerom, solju, i polovinom brašna pa se ostavi desetak minuta da nadođe. Dodaju se preostali sastojci i ostatak brašna i energično mesi desetak minuta. Jufka se premaže uljem i ostavi da odstoji još 45 minuta na toplom. Potom se premesi, a zatim razvuče na približno 5 mm debljine. Šoljom se vade krugovi prečnika desetak santimetara i na svaki stavi po kašičica fila. Fil se napravi tako što se mak i ostali sastojci potope u vrelo mleko, kratko prokuvaju na tihoj vatri da suvišni sok usahne. Gotov fil se ostavi da se potpuno ohladi. Testo se preklopi tako da formira trougao, uglovi pritisnu da fil ne bi iscureo tokom pečenja i složi u pleh. Kada naređate sve hamtašen, a na ovaj način ćete dobiti oko 35 komada, premažite ih razmućenim jajatom i pecite 30 minuta u rerni zagrejanoj na 180 stepeni.

Recept sa odlicne stranice http://www.kuvarica.net/inter_israel/index.html#slatko

Slatkis/keksi, koji se prave za Purim. Punjenja variraju, obicno su sa makom, ali mogu biti i sa marmeladama, orasima...Tradicija su kod Askenaza, Jevreja koji poticu iz rajnske oblasti u zapadnoj Njemackoj.
Ima navodno potjece od njemacke rijeci Mohntaschen (iliti taskice sa makom), druga teorija kaze da je to iskrivljena verzija od hebrejskog Oznei Haman (Hamanove usi). Haman je inace bio negativna figura, spominje se u Starom Zavjetu, pokusao je u dogovoru sa svojom zenom pobiti sve Jevreje u Perziji, ali to mu nije poslo za rukom. Zbog toga je pogubljen i on i njegovih 10 sinova.
Navodno se hamantaschen tako zovu jer predstavljaju Hamanove usi koje je izgubio prilikom pogubljenja.
Manje morbidna verzija kaze da hamantaschen podsjecaju na Hamanov sesir te odatle i ime...

Posto hamantaschen imaju tendenciju da se 'razliju' pri pecenju, tj. da im se oblik totalno pokvari, nije lose malo ih 'poduprijeti' alu-folijom prije pocetka pecenja, tako ce zadrzati trouglasti oblik. Da ne bude kao kod mene ( aaaaaaaa kakve su ovo palacinke u rerni??? melrose trazi krpu, vadi pleh, opece se (normalno), trazi alu-foliju, sakuplja hamantaschen u prvobitni oblik, podupire ih alu-folijom (opet se opece), vraca sve u rernu...i na kraju kao da nista nije bilo. HT izgledaju 'kao prave'!

Na slici su hamantaschen punjene orasima i makom.

Crtice iz Andaluzije...

2011-04-28T06:02:00.009+02:00

Proljetna 'kultna' salata iz Malage

La ensalada Malagueña

je osvjezavajuca kombinacija narandje, ribe (bakalara), maslina, maslinovog ulja (a kojeg drugog u Andaluziji:)), luka, krompira, sherry-ja (tipicno za Andaluziju i Jerez de la Frontera, isto kao i masline) sa gotovo nula kalorija (zato je i popularno jesti ju ljeti). Iako sam bila skepticna glede narandze...moram priznati da sam se popismanila (turc. znaci pokajati se) za sve sto sam rekla, nesto tako dobro kao ensalada Malaguena nisam dugo jela (upravo zbog slatkih i socnih narandzi)!

Ja sam pravila ultra dijetalnu verziju nista konzerve (posto se nekada koristi i riba iz konzerve), nista przeno, jaja nisam stavila jer mi se nije dalo kuhati ih:)
U malo vode, tek da pokrije filete ribe, dodati zacine (so i biber), ubaciti i malo paskanata, luka, cesnjaka, komoraca (ugl. bijelog korjenastog povrca), lovora, i kuhati na laganoj vatri dok se ne skuha riba, ili ako ste komotni, ubaciti instant bujon od ribe ili povrca i skuhajte riblje filete. Izvaditi ribu, ocijediti, staviti na tanjur, krompir izrezati na kriske, skuhati, narandzu oguliti i izrezati na ploske, usitniti masline, narezati luk (ili mladi luk), skuhati jaja, oguliti ih i izrezati, sve sjediniti, posuti maslinovim uljem, biberom i solju i uzivati u mlakoj salati. Da nisam probala ne bih vjerovala da narandza i riba i luk tako harmoniraju!

A poslije salate desert (treba nadoknaditi ustedjene kalorije...):
Torta Malaguena

Napraviti biskvit od 12 zlica brasna, 9 zlica secera, 3 jaja, 9 zlica ulja, 9 zlica mlijeka i vrecice praska za pecivo. U zdjelici otopiti oko 200 gr dzema od marelica sa malo Malaga Vino Dulce (desertnog vina iz Malage) i kasicicom zelatina, pa toplom mjesavinom premazati topli biskvit. Biskvit se moze prethodno natopiti sa malo vina i vode. Posuti oljustenim bademima i grozdjicama natopljenim u Malaga Vino Dulce. Pustit da se ohladi i okusi prozmu!

Torta Malaguena radna verzija

Za potpuni dozivljaj sjesti na terasu nekog restorancica u Malagi ispred La Manquite i uzivati u salati! U nepsrednoj blizini se nalazi i 'mala' tvrdjava koja stilom gradnje podsjeca na veliku i slavnu Alhambru, Alcazaba, kao i Picasov muzej i njegova rodna kuca.

'Mala jednoruka' je katedrala u Malagi kojoj fali jedan zvonik (nedostatak novca i razumijevanja). La Manquita kako ju od milja zovu Spanjolci je sa tim svojim nedostatkom postala zastitni znak Malage. Gradjena u periodu od 1528 do 1782, nikada zavrsena.

Kao i vecina katedrala u Andaluziji, bivsa dzamija, ostatak maorske vladavine na Iberijskom polusotrvu. Kao posljedica maorske vladavine sem sakralnih objekata ostalo je i more recepta sa 'arapskim' stihom.

Maori su pripadnici berberskih plemena koja su nastanjivala podrucje danasnjeg Alzira i Maroka. Pocetkom 8 vijeka p.n.e. prelaze na Iberijsko poluostrvo i preuzimaju vlast (sa svime sto to nosi) i tu se osjecaju kao kod kuce sljedecih osam vijekova. Tek 1492. pokret Spanjolaca i Portugalaca za oslobodjenje od maorske vlasti rekonquista uspjeva (nakon vijekovne borbe) osloboditi i zadnje maorsko uporiste Granadu (Sultanat dinastije Nasrid) i protjerati Maore u Afriku. Neki su ostali, prihvatili hriscanstvo, ali u potaji gajili svoje stare obicaje i upraznjavali svoju staru vjeru (islam), zato su kao i pokrsteni zidovi postali kasnije meta inkvizicije.

Kao svjetski poznata ostavstina Banū Naṣr (tj. Nasrida) u Granadi nalazi se Alhambra.

Alhambra detalji

Patio de Arrayanes (dvor mirte)

Alhambra cudo tadasnje arhitekture, umjetnosti (a i danas je fasinantna jos i vise) je pod zastitom UNESCO-a. Svima poznati (barem sa slika, ako ne po imenu) Patio de los Arrayanes, Generalife (na arapskom Jannat al-'Arif‎ , iliti vrt arhitekata sa 'vodenim stepenicama' kod kojih voda tece po kanalima na rukohvatima da bi se ljeti mogli rashladjivati), palaca Nasrida (posljednje maorske dinastije na iberijskom poluostrvu)...

Generalife

Posljednji maorski sultan u Granadi je bio Abu 'abd-Allah Muhammad XII poznatiji kao Boabdil, koji je pri odlasku, nakon sto je 'predao' Granadu - zadnje uporiste Maora, zadnji put pogledao Granadu i zaplakao i danas se to mjesto zive El suspiro del moro - Posljednji uzdah maora i nalazi se u Siera Nevadi. Tada mu je majka rekla :'Places kao zena za onim sto nisi mogao odbraniti kao muskarac!' (jao, majke!!!). Vrijedi pogledati i Albaicín, najstariju cetvrt Granade, bivsu arapsku cetvrt, i danas naseljenu i zivu i od 1994. pod zastitom UNESCOa (iskreno mene nije dojmila, prljava je i puno je bolji dojam gledati ju sa Alhambre, nego otici tamo).

Albacin

Tipicni specijalitet iz okolice Granade je Ajo Blanco i Tortilla del Sacromonte. Tortilla del Sacromonte je tortilja sa bikovim testisima tako da sam ju ovaj put preskocila.

Ajo blanco

Najpoznatija hladna supa Andaluzije, sastoji se od sitno mljevenih oguljenih badema, hljeba, cesjaka, soli, maslinovog ulja. Sluzi se sa grozdjem ili dinjom. Siromasnija verzija (ali isto tako dobra) je sa brasnom od graha umjesto badema.
Hljeb se treba namociti preko noci da omeksa (ako se koristi originalni tvrdi stari hljeb, ako ne onda se treba samo namociti da omeksa), bademi i cesnjak se u avanu trebaju zdrobiti u pastu, doda se voda, ocijedjeni hljeb, maslinovo ulje, zacini (so, bijeli biber, ev. sirce) i to je to! Svakoga 2.9. se u gradicu Almáchar (bolje receno jednom od Pueblos Blancos-bijelih sela blizu Malage) u Andaluziji slavi dan supe Ajoblanco.

Najobicnija (ali odlicna) pita od jabuka

2011-04-16T19:23:00.011+02:00

Samo sto je kod mene od rabarbere (pocinje sezona!!!).
Ovo je cak jednostavnije od jednostavnog, lijene pite. Tijesto je neka vrsta biskvita (samo promijesas i prospes, cak ne treba ni mikser), na njemackom se zove Rhuerteig, odnosno tijesto koje se mijesa (rukom).

Recept donosim u originalu:

"Tijesto:
3 jaja 9 kasika secera 9 kasika mlijeka 9 kasika ulja 12 kasika brasna 1 prasak za pecivo

Fil:
3-4 jabuke 50 gr. secera 100 gr. mljeveni oraha 100 gr. grozdjica

Postupak:
Sastojke za tijesto dobro izmutit.

U manju tepsiju izlit pola tijesta i stavit da se pece na 350 F - 180 C.

Jabuke izrendat,proprzit i dodat ostale navedene sastojke.

Kad je tijesto napola peceno istrest proprzene jabuke,pa izliit ostatak tijesta.

Stavit ponovo u pec da se pece,dobro bi bilo ispod tepsije stavit foliju da se donja kora ne prepece.

Pecen kolac posut secerom,pustit da se ohladi pa isjec na zeljenje komade.

Ovaj kolac se pece u manjoj tepsiji ako vam treba veci kolac uduplajte smjesu i to je to :))"

Posto je pocela sezona rabarbare, biljke prema kojoj gajim podijeljena osijecanja, rekoh red je da napravim neki kolac sa njom. Inace povrce (iako je u USA priznata kao voce), dugo je cekala da ju prihvatim kao nesto od cega se prave slatkisi, marmelade, deserti...ali je docekala. Izgled u sirovom stanju mi je predivan (ruzicaste stabljike, zelenkasti listovi), ali u kuhanom...mh, uvijek mi izgleda kao da ju je neko vec sazvakao (vlaknasta, smedje-crvena masa), zato uvijek koristim i jagode u kombinaciji sa rabarbarom da joj daju malo boje. Inace ukus rabarbare je cista 10-ka, kiseo, vocni, osvjezavajuci, secer se naravno dodaje po ukusu (i malo vanili secera).
Za tepsiju vel. 20x30cm trebalo mi je toliko tijesta koliko pise u receptu, i 1 kg neociscene rabarbare. Kada se ocisti (odrezu vrhovi i krajevi i ev. ogule zilavije stabljike) ostaje cca. 900 gr. Rabarbaru, ocistiti, oprati, izrezati na kockice, dodati secer po ukusu i dinstati dok se ne pretvori u kasu. Boja nije bas nesto, zato se cesto dodaju i jagode ili neko drugo voce, tek da malo poprave umjetnicki dojam (sto bi rekla Milka Babovic). Ja sam ubacila par sljiva koje su mi bile pri ruci (ali nisu se bas iskazale). Rabarbaru sam dinstala dok mi nije dosadilo, a onda sam dodala 5 vecih zlica griza i tako zgusnula nadjev. Sve ostalo po receptu ovom!

Ruski cupavi kolac (Russischer Zupfkuchen)

2011-04-09T04:29:00.010+02:00

Prvi put sam ga 'upoznala' u jogurtu:)
U predbozicno vrijeme, trziste preplave prigodni proizvodi, pa tako i jogurti (Spekulatius Joghurt, Zimt Joghurt, Bratapfel Joghurt...). Jednoga dana slucajno kupih Russischer Zupfkuchen Joghurt, jer me zaintrigiralo crtez na casici (nesto zuckasto sa crnim flekama). I onda mi je hubby 'objasnio' da je to ruski cupavi kolac (pa kako to ne znas?). To je bilo prije doooooobrih 15ak godina.
Zupfen kao glagol znaci nesto rascupkati, 'razbucati' i odnosi se na povrsinu kolaca koja se sastoji od mrvica (sto nalazim za super, jer se ne mora razvijati tijesto!!!).
Nije poznato zasto se ovaj kolac zove ruski, nema podataka da potjece iz Rusije.
Russischer Zupfkuchen je zapravo cheesecake smjesten u cokoladno masno tijesto. Kolac je (upozorenjeeee!) jako kalorican (jer ima puno putera i secera), ali...jednom se zivi (ako se jedu ovakvi kolaci, malo krace, ali sretno:)) i kad' je bal nek' je maskembal...i imam li jos koji izgovor?...Kolac je stvarno famoznog ukusa, jako se brzo pravi i kako rekoh proces je nezahtjevan i 'cist'.

Recept:

Kakao tijesto:
400g brasna
40g Kakaoa
3 zlicice praska za pecivo
200g secera
1 vanili secer
1 jaje
200g mekanog putera

Sve izmijesati i rukama utrljati. Trebale bi se dobiti 'mrvice', tj. nepovezani mrvljivo tijesto. Podijeliti na dva dijela. Jedan dio ce biti dno (staviti odmah u nenamasten kalup i malo pritisnuti rukom da se popune 'rupe'), a drugi pokrivac.

Fila od sira

500g Quarka (sremski sir, u najgorem slucaju moze i maldi sir, dobro ocijedjen ili Philadelphia)
200g secera
1 vanili secer
3 jaja
1 pakiranje vanili pudinga (ne kuhanog, znaci samo prah)
250g otopljenog putera

Postupak isti, kao kod tijesta, sve izmijesati (jaja ubaciti 'onako' bez predhodnoh mucenja, isto kao kod svakog cheescake-a, fila treba biti kompaktna, a ne napuhana), usuti u kalup (nepeceno dno je vec u kalupu), po vrhu posuti preostale mrvice (ako ima 'rupa' to nema veze, bitnije je da je dno popunjeno, da fila ne curi i ne zagorijeva).

I to bi bilo to, kolac je spreman za rernu, na 160-165 C oko 60 min.

Moje izmjene:
Ova kolicina je dovoljna za kalup za tortu d=28cm, ja sam pravila pola kolicine i dobila 12 muffina:), vrijeme pecenja shodno tome bilo je krace (15 min.), a temp. sam stavila na 185C (malo su se napuhali, ali su splasnuli kada su se ohladili, ipak ovu temperaturu ne preporucujem kod 'velikog' kolaca, nego raditi kako pise u receptu). Kolicinu putera u fili sam smanjila za 50% (voditi racuna da onda ima manje file! ostatak se moze nadomjestiti sa vise sira), u tijestu nisam mogla reducirati puter, jer je onda tijesto prasnjavo, a ne mrvljivo....sve u svemu jedan odlican kolac!

Potato Peel Pie

2011-04-02T07:54:00.014+02:00

Recept inspiriran knjigom koju u Bookclub-u citamo ovoga mjeseca 'Guernsey Literary and Potato Peel Society'. Knjigu sam tek pocela citati i svidja mi se (preporucujem).
Dijetu (kupus dijeta) sam odlucila sataviti na off jedan dan da probam ovo 'cudo'.

Pita je nastala u II svjetskom ratu na ostrvu Guernsey koje lezi u grupi Channel Islands tik ispred obala Normadije i nije dio Britanske monarhije nego je samo posjed Britanske krune (ma sta to znacilo).
Obzirom na tadasnje okolnosti, nije se imalo skoro nicega, ni brasna, ni jaja, ni mlijeka, ni putera, tako da je originalni recept dosta skroman. Ja sam koristila ovaj kao inspiraciju:

POTATO PEEL PIE RECIPE

2 c kora od krompira (ostaviti i malo 'mesa' na njima, guliti nozem)
1/4 c izribanog luka
1 jaje
2-3 zlice brasna i zlicica praska za pecivo
cvekla, pavlaka, vlasac...

Zagrijati pecnicu na 210C. Oprane ljuske krompira nauljiti i posoliti i staviti u vatrostalnu zdjelu (mogu se i izribati ili usitniti). Staviti ih da se peku.
Napraviti filu. Skuhati cveklu, oguliti ju (ili uzeti vec skuhane iz staklenke), naribati ili narezati, skuhati krompire, napraviti pire (sa malo putera, pavlake, izdinstanog luka - opcionalno, ja nisam, soli, bibera). U pire dodati jaje, prasak za pecivo i brasno. Na pecene kore krompira staviti 1/2 kolicine pirea, cveklu, drugu polovinu pirea, posuti sirom (isto opcionalno, ja nisam), malo pouljiti (ili pokriti sa par komadica putera) i staviti na 185C u rernu da se ispece i zapece.
Posuti vlascem..

Pita je 'ispala' van svih ocekivanja, jako dobra. Pogotovo mi je bilo zanimljivo sto se kore od krompira koriste umjesto pie shel tj. dna pite. U receptu stoji da se kore usitne i da se od njih napravi 'tijesto' sa malo brasna, ali nije neophodno (mozda za goste, ali ovako za kucnu upotrebu...i onako se sve lijepo sjedini i prozme i izgleda kao jedna cjelina). Na kraju se jedan ratni, vegeterijanski (za mene prije nije bilo kolaca bez oraha i rucka bez mesa) recept pokazao kao super jelo!

Najmilije, najdraze,najbolje i najbrze kiflice immyne mame

2011-03-19T18:10:00.008+01:00

Stvarno su jednostavne i ukusne, mogu samo da preporucim, recept je sa Coolke od immyne mame:
link na recept

650gr brasna

340ml ulja

170ml vrele vode

1 prasak za pecivo

nutella,pekmezi,idr.za punjenje

secer u prahu za uvaljati kiflice

Sarma

2011-02-27T09:25:00.007+01:00

Sarma u slikama...

Kupiti glavicu kiselog kupusa (oko 1,5 kg)...
Napraviti smjesu za punjenje sarme od oko 500 gr mijesanog mljevenog mesa, 150 gr rize, zacina (so, biber, aleva paprika, cesnjak) i malo tople vode (pomaze da sarma bude rastresita).

Skoro svi znaju kako se pravi sarma i vjerovatno ima toliko recepata, koliko ima i domacica. Zajednicko im je da je sarma bolja sto se duze kuha.

Izrezati korijen glavice kupusa, odvojiti listove, odrezati korijen lista, prepoloviti listove ako su preveliki i motati sarme (vidi sliku)...

Sarme slagati u lonac jednu do druge, dodati slaninu, par zgnjecenih cesnjeva casnjaka, par lovorovih listova, zaliti vodom sa paradajiz sosom (malo secera, soli i bibera) da ogrezne i poklopiti tanjirom da se sarme pri kuhanju ne odmotaju.

Pustiti da sarma 'baci kljuc', smanjiti temperaturu i ostaviti da sarma lagano krcka na tihoj vatri....
Nakon 1-2 sata, tj. kada je kupus mekan, a riza odavno skuhana, i sarma je gotova. Podgrijavanjem (kao sto svi znamo:)), postaje samo bolja i bolja.

Kljukusa

2011-02-26T08:11:00.012+01:00

Nedavno sam na Jeleninom blogu vidjela kljukusu (ne znam bas da li je bio najnoviji post...), ali me u svakom slucaju inspirirala :)
Znam za razne varijante, sa mesom, bez mesa, sa krompirima, sa tikvicama, bez icega (tzv. kljukusa vulgaris), ali zajednicki nazivnik svih je da su odlicne i da se jedu sa puno cesnjaka i jogurta (u nekim varijantama mlijeka ili kajmaka).

Recept: je sa bloga Sofra

Potrebno je:
2 solje bijelog brasna,
1 kg krompira,
kiselo mlijeko po potrebi dodavat
1 mala kasicica praska za pecivo
so, biber i ulje.

Priprema: Krompir se oguli, opere i izherenda. Izherendanom krompiru se doda brasno sa praskom za pecivo i kiselo mlijeko, dobro se izmjesa, dobije se jedna masa. Koja se izlije u vec pouljeni pleh. Stavi se u zagrijanu rernu i pece na 250 stepeni nekih 40 minuta. Sve zavisi od debljine kljukuse.

Kao i obicno uvela sam izmjene, u mojoj rerni je 40 min na 250 C previse, ostatak recepta o.k.. Kljukusu kada je gotova iskidati na manje komade i preliti mjesavinom jogurta, cesnjaka i soli :)!!! Jesti toplo....

Princes krofne

2011-01-01T10:56:00.030+01:00

Zapravo sam htjela isprobati crème chiboust tj. crème pâtissière obogacen saumom. Ovako zvuci totalno svemirski, ali crème pâtissière je po naski domaci puding (jaja, brasno, mlijeko), a crème chiboust je domaci puding u koji je dodan saum od preostalih bjelanjaka (moze i zelatin po drugim autorima, a po trecim autorima umjesto sauma se koristi umuceni slag). Eto...sada je 'tajna' otkrivena. Zove se jos i Crème Saint-Honoré, izmislio ju je francuski slasticar Chiboust 1846 za njegov poznati Gâteau Saint-Honoré (kolac koji je tako nazvao u cast diela grada u Parizu u kojem je radio, a istovremeno i u cast St. Honore-a koji je zastitnik slasticara i pekara). Crème Chiboust moze biti oplemenjena ukusima vanile, narandze ili likerima, ako sadrzi i voce zove se Crème plombières, bla, bla.

Pate choux je od Delie Smith: recept
Ovaj put Delia nije razocarala, kao u receptima u kojima preporucuje prizvode koji se mogu kupiti u lancu UK prodavnica Waitrose :)).

Recept za kremu:
Iz gornjeg Delijinog recepta ja sam dobila 8 velikih princeski, ne mogu da zamislim koje su velicine njenih 30! Elem...za kremu potrebno 4 jaja, 200 gr secera, 80-100 gr brasna, 600 ml mlijeka, zelatin (sigurno je sigurno) za 500 ml tecnosti, vanila (ili vanili secer). Umutiti zumanca, brasno, vanilu, malo mlijeka da nema vise grudvica, te razrijediti sa preostalim toplim mlijekom. Kuhati na laganoj vatri mijesajuci dok se krema ne zgusne i okus brasna ne izgubi. Zelatinu namociti u hladnoj vodi (misli se na zelatinu u prahu), uzeti malo vruce kreme i u nju umijesati zelatinu (sa vodom u kojoj je namocena i rastvorena, ako je potrebno zelatinu i vodu malo zagrijati da se zelatina otopi), zatim tu mjesavinu vratiti u preostalu kremu i promijesati. Umutiti bjelnaca sa secerom u saum i sjediniti sa toplom kremom. Ostaviti da se potpuno ohladi i stegne. Puniti princeske na dan sluzenja i posuti ih staub secerom. Inace se ne filovane princeske mogu cuvati u kutiji koja dobro zatvara (obavezno sa papirom da kupi vlagu) par dana.

Troskovi (u eurima):
jaja 1,5
brasno, secer, staub secer, vanilija (secer) (pausalno) 1,5
mlijeko 0,8
puter 0,2
zelatin 0,6
____________________
suma 4,6 eura za 8 gigantskih princeski

Sretna nova 2011.!!!

2011-01-01T08:22:00.002+01:00

Svim dragim prijatelji(ca)ma sve najbolje u novoj 2011. godini, uz genijalni skec Nadrealista!!!

Torta Russa

2010-12-30T09:37:00.017+01:00

ili Dolce di Verona. Ruska torta iz Verone, jednostavna, ali famoznog izgleda (a uz male izmjene i ukusa). Za rusku tortu potrebno lisnato tijesto (kupovno ili napravljeno po receptu koji slijedi) cca. 400 gr, 200 gr amaretina, 7 kasika brasna, 7 kasika secera, 3 jaja, 150 gr putera, 100 gr badema, 1 prasak za pecivo. Recept vidjen na blogu My Cooking Creations. Posto ne volim bademe, zamijenila sam ih sa orasima i dodala ribanu limunovu koricu.

Ako pravite lisnato tijesto, preporucujem recept za tzv. Quarkblaetterteig iliti lisnato tijesto sa Quarkom. Za oko 400 gr lisnatog tijesta potrebno 100 gr putera, 150 gr Quarka (ili sremskog sira ili skute) i 150 gr brasna. Sve sastojke hladne umijesiti u tijesto i ostaviti da se odmori u frizideru oko 60 minta. Onda razvaljati, tijestom obloziti kalup (i stranice), nema veze ako je izgled malo 'rustican', sredinu napuniti nadjevom i peci na 175 C oko 40 min.
Fila: 100 gr badema (u mom slucaju oraha), pomijesati sa secerom, brasnom, zumancima, puterom, izmrvljenim amaretinima i praskom za pecivo, primijesati snijeg od bjelanjaka. Usuti u (nepecenu) koru koja se vec nalazi u kalupu i sve zajedno peci na 175 C oko 40 minuta. Na kraju, kada je peceno obilno posuti staub secerom.

Osobni dojmovi:
400 gr lisnatog je malo previse, meni je bilo dovoljno cca. 300 gr za kalup promjera 20 cm. Torta je mala, ali debela (zvuci poznato?). Ako radite tanku, a vecu onda je mozda i potrebno 400 gr tijesta. Zaboravila staviti 150 gr putera (taman ubacim tortu u rernu, okrenem se, kad' ono puter stoji na stolu!)! I bez toga torta je super, znaci te se kalorije mogu ustedjeti. Pekla na 180 C (ventilator) nekih 30 min. i to je bilo dovoljno. Resetku u rerni spustiti nisko da vrh torte ne zagori, a da se dno lijepo ispece. Ostalo govore slike. Torta je fenomenalna. Ukus moze variirati po zelji (grozdjice, cokolada, kakao, rum...)

Troskovi materijala (cijene u eurima):
lisnato 0,9
brasno i secer 0,5
puter 0,5
orasi 0,8
jaja 1
prasak za pecivo 0,25
amaretini 1,7
_________________
suma 5,65

Rad, amortizacija, struja, voda, grijanje...nisu uracunati. Znaci samo materijal me kostao (i to sam bila velikodusna pri racunanju) 5,65 eura. Toliko kosta ova torta, a 'ispalo' je dovoljno za 6-8 osoba.

Cokoladni biscotti sa kandiranom narandzom i orasima

2010-12-29T06:09:00.012+01:00

Kako smo pojeli sve bozicne keksice, cak i one koje 'ne volimo' ali pojedemo kada nema nista bolje (sifra: sjeti se price o Nasudinu Hodzi i lubenicama:)), juce negdje oko 20.00 sam izracunala da imam jos vremena da pocnem i zavrsim praviti nesto slatko. Izbor je pao na biscotte (cantuccine) jer mi u zadnje vrijeme bas prija keks uz kavu ili kapucino....
Biscotti di Prato (biskviti iz Prata), cantuccini, Selanik gevreği (djevrek je za nas nesto drugo i btw. ja ih obozavam, a Selanik je zapravo Tesaloniki) su donedavno bili moji omrazeni keksi, ali eto u zadnje vrijeme su mi postali omiljeni:).
Recept je sljedeci (uz varijacije):
Cranberry almond biscotti i kao sto se vidi varijacije su sljedece, niti ima brusnica (kandirana narandzina korica, ali 1/2 soljice), niti badema (na 200 C u rerni preprzeni orasi, ali vise cca. 1 soljica), dodala sam kakao koji glumi cokoladu, muscavado secer umjesto obicnog i kako sam u pola devet ustanovila da nemam vise praska za pecivo, stavila sam 2:1, cream of tartar:soda bikarbona. Biscotti su uspjeli super i sigurno cu ih i dalje praviti sve dok mi ne dosade.....

Ajme koliko nas je - decembar

2010-12-27T11:22:00.012+01:00

Ovoga mjeseca se prikljucujem igri 'Ajme koliko nas je' koju je osmislila Monsoon sa bloga Dalmacija down under. Ovomjesecni domacin je Zoran, a tema je mrkva i paskanat. Moj prilog za ovomjesecnu igru je Gratin de Pommes de Terre Crecy. Jelo iz francuske kuhinje, totalno jednostavno, jeftino, brzo i ukusno. To je zapravo gratinirani krompir (kao Pommes Dauphinois) samo jos sa dodatkom mrkve.

Gratin de Pommes de Terre Crecy

Pravi se tako da se brasnasti krompir izreze na kriske, kao i par mrkvica (sve kao za musaku), poslaze se u vatrostalnu zdjelu (namazanu sa malo putera ili maslinovog ulja), posoli, pospe timijanom, zalije vrhnjem za kuhanje (tek da ogrezne ili manje) i poskropi maslinovim uljem za cesnjakom. Stavi se peci (poklopljeno) na nekih 175-180C (ovisi koliko je debeo sloj) cca. 20-30 minuta, pogledati da li je povrce mekano i da li se vrhnje upilo, te peci dok se to ne desi.

Na kraju otkriti da se Gratin malo zapece. Skrob iz krompira i bjelancevine iz vrhnja daju dovoljno strukture da se gratin moze rezati cim se malo prohladi (ali je jos uvijek vruc).

Salata od mrkve i ljute paprike (fafarona)

Drugi prilog za ovomjesecnu igru je Salata od mrkve i ljute paprike (fafarona). Mrkvu oguliti, obariti kratko (da ostane jos hrskava) u mjesavini vode, sirceta i soli (omjer po ukusu, ali sirce sluzi kao konzervans, pa staviti makar omjer 1:0,2:so) i tako vrelo sipati u tegle koje su se sterilizirale u rerni na nekih 50ak C oko 10ak minuta. Zatim dodati biber u zrnu, fafarone i cesnjak u cesnjevima, zatvoriti (takodje steriliziranim poklopcima) i okrenuti naopacke da se stvori vakuum.

Nisam nikada prakticirala steriliziranje u rerni ili sa vodom i sl....iz godine u godinu ovaj sistem radi, pa ga ni ne mijenjam, iako moram priznati da ne pravim puno zimnice (tj. ne stoji dugo), pa je mozda i to razlog sto se nikada do sada nije pokvarila.
Posto nisam imala dovoljno mrkve, dodala sam i crvenu papriku (samo izrezanu na kolutove i onako sirova stavljena u teglu.
Poslije sedmicu dana se vec moze jesti.

Soubise rice

2010-12-26T20:29:00.007+01:00

Soubise oznacava jelo sa (puno) luka. Shodno tome, ovo bi bila riza sa puno luka.
Fenomenalno vegeterijansko jelo uz salatu ili prilog uz meso. Iz knjige 'Mastering the Art of French Cooking' od J. Child.

Na slici se vidi blansirana riza, luk na pocetku dinstanja, i soubise spreman za rernu (samo fali 'poklopac' od alu-folije).

soljica = 2,5 dcl
1/2 soljice rize
1 kg luka
50 gr putera
3 kasike ulja
1/2 soljice vrhnja za kuhanje
1/2 soljice nekog tvrdog ribanog sira
so, biber, limunov sok po ukusu

Rizu prokuhati 5 minuta i ocijediti. Luk isjeci na rebra i izdinstati na laganoj vatri na mjesavini ulja i putera (malo posoliti i dinstati poklopljeno, povremeno promijesati dok luk ne omeksa i ne postane svijetlo braon boje, takoreci beige boje). Kada je luk gotov, u vatrostalnu zdjelu usuti mjesavinu luka i rize, pokriti folijom i staviti na 175C u rernu 45 min do sat vremena. Povremeno promijesati. Vlaga iz luka bi trebala biti dovoljna da se riza skuha do kraja, a luk raspadne. Kada je jelo gotovo (ukoliko slucajno luk nije dovoljno 'socan' i vidite da jelo zagorijeva, moze se dodati mrvica vode), sjediniti ga sa vrhnjem za kuhanje i sirom (sir je opcionalan) i posluziti (samo, sa zelenom salatom ili kao prilog).

Soubise sa vrhnjem za kuhanje i zacinima (bez sira).

Pizza

2010-12-25T14:28:00.014+01:00

U nedostatku ideja za rucak je uvijek pizza. Iako u kucnoj izvedbi, bez kamena za pecenje pizze ili krusne peci, tj. samo sa obicnom rernom, pizza ne moze biti kao ona iz pizzerije, ova je zacudjujuce ukusna. Tajna je u pekarskom tj. svjezem kvascu. Od kada koristim svjezi kvasac dizano tijesto se ne moze uporediti sa onim iz 'vremena instant kvasca'.

Za jedan pleh 'od rerne':
cca 350 gr brasna
1 kockica svjezeg kvasca
malo secera
malo soli
topla voda
2-3 kasike maslinovog ulja
Zamutiti malo brasna, sece, so i kvasac, da bi se kvasac aktivirao. Nakon sto kvasac pocne rasti, dodati ostatak brasna, ulje i vodu (toliko da se dobije mekano i elasticno tijesto). Tijesto 'lupati' dok se ne pocne odvajati od zidova zdjele i kuhace. Prekriti cistom krpom i ostaviti da poveca volumen 2x. Nakon toga tijesto premjesiti, razviti i staviti na pobrasnjen (nepodmazan) pleh. Na tijesto staviti paradajiz sos (pelati, secer, so, timijan, cesnjak), gljive, sunku, sir, jaja, spinat, tunu iz konzerve...kombinacije po ukusu. Na slici je pizza sa gljivama, sirom, sunkom i pizza sa spinatom, jajima i sirom.
Zagrijati rernu na najjace (cca. 250C), spustiti pleh najnize moguce i peci dok dno pizze ne dobije 'crna' mjesta.

Salata od krompira sa dimljenim lososom

2010-12-23T20:34:00.010+01:00

Ovu salatu sam vidjela na TVu prije 10ak godina i cini mi se da je bila reklama za IKEU, a mozda i nije...ugl. recept je cista improvizacija. Skuhati krompire u ljusci, zatim ih vruce oguliti (staviti u hladnu vodu da malo prohlade) i izrezati, zaliti sa malo povrtnog bujona (toplog - vrelog) da bi salata bila socnija, dimljeni losos iskidati na komadice (ili izrezati), dodati u krompir, dodati majonezu, pavlaku, malo senfa i sjeckanog kopra (mirodjije), zaciniti i to bi bilo to! Ohladiti, sacekati par sati da se ukusi prozmu i uzivati!

Vanilice & co.

2010-12-18T08:50:00.013+01:00

Nakon sto su Maxivida i Maja napravile vanilice, pa Snjeza brze salenjake, morala sam se i ja baciti na pravljenje (i dijeljene, samo da se zna, nisam sve ja pojela) sitnih kolaca.

'Pale' su vanilice, lincer keksi (Linzer Augen, oni cvjetici sa jednim 'okom'), vanili kiflice, ljesnjak kiflice, breskvice, ginger cookies, vinske kiflice.

U biti sve pravim od istog tijesta samo sa razlicitim dodacima.

Potrebno (za vanilice, linzer augen, kiflice)
oko 2 kg brasna
500 gr putera
500 gr masti
200 gr secera (opcionalno)
2 vrecice praska za pecivo

Od navedenih sastojaka napraviti mrvljivo tijesto, odvojiti dio za vinske kiflice pa mu dodati toliko bijelog vina da se dobije podatno tijesto, dalje razvaljati tijesto u diskove, rezati ih na 8 jednakih dijelova, filovati i uvijati kiflice koje se peku na 180C oko 10 min. (paziti da ne potamne), vruce uvaljati u prah secer.
U ostatak tijesta dodati
4 zumanca
1 jaje
(kolicina jaja ovisi o tome koliko tijesta imamo, idealno je koristiti samo zumanca jer ovakvo tijesto od bjelanjaka postaje tvrdo, sto ja ne volim), umijesiti tijesto konzistencije plastelina (kao i svake godine...:)), uz dodatike mljevenih ljesnjaka, badema, ili nicega mogu se praviti vanilice, i razne kiflice. Sve kekse nakon izrezivanja peci na 180C oko 10 min. Filovati marmeladom (ako su u pitanju vanilice ili lincer keksi), ljepiti dva po dva diska i uvaljati u prah secer. Vanili ili ljesnjak kiflice praviti tako da se u tijesto dodaju mljeveni ljesnjaci, bademi, i sl., peci isto na 180 C dok blago ne porumene i jos vruce uvaljati u prah secer sa dodatkom vanilije ili vanili secera.

Dodatak: danas sam napravila ko zna koju turu vinskih kiflica (sve na istu foru razlike su u nijansama) i radila sam ih prvi put sa margarinom umjesto masti i putera (ljudi za koje su bili kolaci ne jedu svinjsku mast)...e, pa na moje iznenadjenje kiflice su bile super mekane. Ne znam da li to lezi na vrsti margarina ili je uvijek tako (do sada sam bas izbjegavala margarin), koristila sam margarin za kolace, ne onaj za mazanje. Pa ko zeli da zaobidje mast, moze probati ovako. Ja sam pozitivno iznenadjena, samo sam ukupnu kolicinu masnoca (mast i puter) zamijenila istom kolicinom margarina, sve ostalo je isto kao u receptu za vinske kiflice.

La Torta Setteveli

2010-12-17T22:02:00.011+01:00

Tradicionalna rodjendanska torta sa Sicilije tj. iz Palerma. Od njih sam ocekivala nesto sa citrusnim vocem, ali eto...tradicija je praviti ovu tortu od 7 slojeva (zato se i zove 'Torta sedam velova') i to od cokolade i ljesnjaka...(ako nekoga podsjeca na Nutellu, u pravu je!).
Dakle za ljubitelje Nutelle, prava stvar.

Uz malo organizacije, ni izvedba nije teska iako zvuci zahtjevno. Koristila sam recept (uz izmjene) sa stranice: Food lovers odyssey

biskvit (kalup cca. 26 cm):

2 c brasna
1/2 c kakaoa
1/2 tsp praska za pecivo
6 jaja
1 1/2 c secera
1 dcl ulja

Umutiti jaja sa secerom, dodati brasno, kakao, prasak za pecivo i ulje i peci u kalupu namazanom puterom i pobrasnjenom oko 20ak min. Kada se ohladi prerezati vodoravno da se dobiju dvie kore.
Moja izmjena: imala sam previse ljesnjaka, pa sam visak dodala u tijesto i dodala sam ulje, osim toga 2 cups brasna mi je bilo previse, pa sam jednostavno dodala 6 'teretnih' kasika cca. 125 gr.

zaljev za kore:
75 gr secera
75 gr vode
Prokuhati i vrelim zaliti hladne kore
Moja izmjena: dodala sam malo ruma.

nugat:
65 gr cokolade
25 gr putera
80 gr mljevenih preprzenih ljesnjaka (ljesnjake uvijek preprzim u rerni jer tako budu ravnomjerno preprzeni, 220C par minuta)
40 gr zdrobljenih cornflakes
Moja izmjena: izbacila sam cornflakes i dodala 100 gr secera u prahu

bavarska krema sa ljesnjacima:
230 gr mlijeka
230 gr slaga
115 gr nugat paste
5 zumanaca
90 gr secera
12 gr zelatina
460 gr ulupanog slaga

Ulupati zumanca sa secerom, zavrijeti mlijeko, 230 gr slaga i nugat pastu (mjesavina 1) i kada se malo prohladi odati malo tekucine u mjesavinu zumanaca i secera (mjesavina 2) da se temperira, pa onda mjesavnu 2 usuti u mjesavinu 1 i 'kuhati' na vodenoj kupelji dok se na kuhaci ne vidi tzv. ruza (vidi sliku) tj. da masa postigne max. temp od 75C (inace ce se zumanca zgrusati) i zgusne se (dobili smo tzv. Vanillesosse iliti custard po engl.), dodati zelatinu. Ohladiti, pa dodati ulupani slag i dobili samo creme bavaroise (bavarsku kremu).
Moja izmjena: ovo je varanje, ali dosadni proces kuhanja sosa od vanilije se moze izbjeci tako sto se napravi rijedji puding od vanilije koji glumi mjesavinu 2 (za ovu kol. treba pola kesice pudinga) sa mjesavinom 1 i dalje se radi sve po receptu. Osim toga sam izbacila nugat masu, tako da sam napravila samo bavarsku kremu vulgaris.

mus od cokolade:
150 gr slaga neulupanog
150 gr cokolade za kuhanje
250 gr slaga ulupanog

Otopiti 150 gr cokse u 150 gr slaga (sve na pari), pa kada se ohladi umijesati ulupani slag.
Moja izmjena: dodala sam malo secera.

cokoladna glazura:
85 gr vode
80 gr salga
40 gr kakaoa
120 gr secera
12 gr zelatine

zavrijeti vodu, salg, kakao i secer pa u to dodati zelatinu, kada se ohladi preliti preko kolaca.

Slaganje torte:
1. biskvit
2. nugat pasta
3. bavarska krema
4. biskvit
5. nugat pasta
6. bavarska krema
7. mus od cokolade (premazati i stranice torte)
zalediti (ne mora sasvim), pa preliti glazurom...fotka poprecnog presjeka stize uskoro!

Strategija:
prvo napraviti biskvit i dok se on pece, otopiti cokoladu (svu koju cemo trebati), ljesnjake ili kupiti gotove ili staviti istovremeno sa biskvitom da se prepeku, pa onda samljeti u blenderu (ne gubiti vrijeme na guljenje opne), napraviti nugat (cas posla), ostaviti ga sa strane, umutiti sav slag koji cemo trebati (cokolada se hladi), napraviti mouse od cokolade, staviti ga u frizider. Skuhati puding tj. Vanillecreme, ohladiti (posto je zima, sve se moze pokriti i izbaciti na balkon da se brze ohladi), dodati slag, ostaviti u frizider, zacas prokuhati sirup. U medjuvremenu je i biskvit gotov, prohladiti ga (u tom vremenu taman mozete pospremiti kuhinju), prerezati na 2, poskropiti sirupom. Filovati, staviti u frizider, prebrisati radnu povrsinu (to je jedino ostalo), potrpati sudje u masinu ili ga oprati (samo 4 zdjele) i sutradan glazirati tortu.
Vise mi je vremena trebalo da napisem sve ovo, nego da napravim tortu:)

Tadaaaaaaaaaa

Expresna makovnjaca

2010-12-08T18:56:00.007+01:00

Eto me k'o 'Nigella Express'. Stari dobri recepti, ali u novom brzem ruhu. Recept je sa Coolke, a da ga napravim ponukalo me pola kile maka, koji se vuce po spajizi vec ohoho vremena i fotka na kojoj makovnjaca izgleda tako slasno.
Link (ja sam za prvi put pravila dvostruku mjeru, k'o velim, nisam nikada radila po ovom receptu, pa ako se zeznem da bude odmah dvostruko:)) na recept.
Sve u svemu, makovnjaca je super, vidjet cemo kakva ce biti sutra (iz iskustva, tijesta sa praskom za pecivo postaju 'keksasta' nakon stajanja). Za sada sam jako zadovoljna, nisam ulozila ni 15 min. truda ne racunajuci pecenje, a strudla je ogromna i odlicna!

P.S. Posebnost: u Njemackoj niko nikada nije cuo da se mak za kolace melje. Tj. culi su samo oni koji imaju nekakve veze sa juznom Njemackom ili Austrijom, ali ljudi su redom mislili da se salim kada sam trazila da kupim masinu za mljevenje maka. Na kraju sam ju kupila na netu:)...i na kraju za ovu strudlu nisam mljela mak, samo sam ga prokuhala sa mlijekom (kako se to ovdje radi) i sve je o.k., masina skuplja prasinu:).

I sutradan...

Tijesto je i dalje meko i socno, nije se 'skeksalo' iako je pravljeno sa praskom za pecivo, a ne sa kvascem. Pretpostavljam da je fila tome doprinijela (socna je). Sve u svemu strudla im a cistu 10ku! Immy hvala jos jednom na receptu!

Komisbrot

2010-12-05T14:11:00.011+01:00

Iako je Komissbrot na njemackom zapravo kruh za vojsku koji moze dugo stajati, kod nas se pod komisbrot podrazumijeva kolac koji se pravi obicno od preostalih bjelanaca. Posto je meni ostalo 6 bjelanaca od panettone-a, napravila sam komisbrot. Recept je sa Coolinarike: LINK

Ovaj recept je jednostavno fenomenalan. Mogu ga samo preporuciti iako je po mom ukusu za razliku od panettonea, ovaj kolac opet presladak....znaci sljedeci put sa manje secera.

Panettone

2010-12-04T08:24:00.019+01:00

Sigurno ce se svakoj pravoj talijanskoj domacici dici kosa na glavi, ali za inspiraciju sam koristila americki recept tako da ne garantiram da je ovo originalni panettone, ali je u svakom slucaju ukusan.

Drugi 'grijeh' je nedostatak pravog kalupa, tako da ni oblik nije izvoran (koristila sam kalup za kuglof alias Gugelhupf). Nije mi se dalo 'nastiklavati' kalupe koje sam imala.

Za klasicni kalup za kuglof d= 26cm potrebno:

cca. 500 gr brasna
125 ml ulja (po mom bolje nego puter, jer se puter stvrdnjava na hladnoci...slijedi tijesto ce biti tvrdje kada se ohladi ako se koristi puter, radije kasnije premazem kolac puterom kada je gotov i tako mu obogatim ukus)
100 gr secera
cca. 200 gr grozdjica (grozdjice natopiti u rumu noc prije), orangenata, limunove korice i sl.
6 zumanaca
malo mlijeka da se dobije podatno tijesto cca. 1 dcl
(kolicina mlijeka varira u zvisnosti od velicine jaja, nekada nije ni potrebno, nekada je potrebno vise...u pravom panettone-receptu, ni ne dodaje se mlijeko, nego se tijesto poveze pomocu putera zumanaca)
kvasac 1 vrecica

Dan ranije napraviti 'polazno' tijesto iliti bigu, zamutiti kvasac (iako u receptu pise samo mali dio, ja sam stavila sve), malo secera, brasna, mlijeka i ostaviti da se dize preko noci.
Sutradan (danas) zamijesiti tijesto od preostalog brasna, ulja, zumanaca, secera i bige. Lupati ga tako dugo dok se ne pocne odvajati od posude i kuhace i onda ostaviti da se digne. Umijesiti suho voce u tijesto, staviti panettone u puterom namazan kalup, pa ga pustiti da se jos jednom digne. U medjuvremenu zagrijati rernu na 175C. Spustiti resetku (posto je panettone visok) i staviti kolac da se pece cca. 25 min. zatim ga pokriti alu foliom i peci jos 20ak minuta. Takcno vrijeme pecenja ovisi o formi koju koristite, za kuglof-formu je trebalo oko 40ak minuta.
Kada se kolac ohladi premazati ga otopljenim puterom i posuti prah secerom.

Facit: panetone nije dovoljno sladak, pa cu sljedeci put staviti 200 gr secera u tijesto.

Vinske kiflice

2010-12-03T15:15:00.011+01:00

Blizi se Bozic, ali zapravo glavni razlog sto mi je na um palo da pravim kiflice je vrijeme koje je pravo zimsko. Snijeg, led, hladno. Kiflice su prastare vinske kiflice.
Recept:

125 gr putera
125 gr svinjske masti
125 ml bijelog vina
50 gr secera
cca. 600 gr brasna
kasicica praska za pecivo
marmelada za punjenje (ja sam koristila bestilj, nije domaci nego iz pokrajine Mecklenburg-Vorpommern, ali je ko pravi!)

Sve sastojke sem marmelade/dzema pomijesati, dobiveno tijesto podijeliti na cca. 4 kugle (ovisi kolike kiflice zelite, ja sam vise fan sitnijih), svaku kuglu razvaljati u krug, reazti na 8 trouglova, puniti dzemom, saviti, staviti na pak-papir i peci na 180C dok blago ne porumene (u mojoj rerni je to cca. 10 min.), vruce uvaljati u stub secer.

U pozadini se vide melting moments. Pravila sam ih od istog tijesta kada mi je dosadilo da razvijam kiflice...

Lijena pita

2010-11-13T08:07:00.008+01:00

Odgovara mi u potpunosti i sto se tice ukusa i sto se tice naziva:)
Kao i 'obicna' patispanja sa vocem i ovaj jednostavni i prastari kolac je tesko 'potrefiti'. Najzad sam nasla dobar recept i to na Coolci, ali sa malim izmjenama. Naime masno tijesto najvise volim u kombinaciji svinjske masti i putera (ma sta ko mislio o svinjskoj masti), jer je taj ukus barem za mene neponovljiv. Od slicnog tijesta pravim i vanilice, cak i vanili kiflice (od toga bi se svakom postenom beckom konditoru digla kosa na glavi:)).
Recept...za kvadratni pleh dim cca 22x22 cm
tijesto:
1 dcl pavlake (kiselog vrhnja, milerama, creme fresh-a i sl.)
125 gr putera sobne temp.
125 gr svinjske masti
cca. 600 gr brasna
50 gr secera
prasak za pecivo (iako po kolicini brasna treba staviti jednu kesicu, ja stavim jednu cajnu kasicicu)
Ako se tijesto ne moze formirati u kuglu, tj. ako je jos mrvljivo, dodati vise pavlake ili malo mlijeka ili vode. Postoje slicni recepti u koje idu i jaja, no ja takvo tijesto ne volim jer je hrskavije (od bjelancevina iz bjelanca), volim masno tijesto koje se jednostavno topi u ustima (kao ono za 'Melting moments').
fila:
cca. 1 kg jabuka koje cemo oguliti, i izribati...znaci nekoh 600 gr izribanih jabuka
secer za jabuke po ukusu, cimet, limunova korica i sok, klincici (imala sam one u prahu, a ne one u komadu) i ostali zacini i dodaci (grozdjice, orasi, cokolada...) po ukusu
malo prezli ako ste nestrpljivi prilikom dinstanja fila

Zamijesiti sve sastojke sem onih za fil, formirati kuglu tvrdog masnog tijesta, omotati ju prozirnom folijom i staviti ju u frizider.
Izribati oguljene jabuke, poseceriti ih i izdinstati ih dok ne omeksaju, zaciniti (ili ne). Posto nisam imala strpljenja da cekam da se sav sok od jabuka ukuha, dodala sam malo prezli da se fila zgusne.

Tijesto razviti na dva kvadrata, jedan staviti na dno (napraviti male stranice okolo), rasporediti filu, pokriti drugim kvadratom, sljepiti krajeve, izbusiti na par mjesta gornju koru da para moze izlaziti i da se kora ne izoblici...i peci (u mojoj rerni je tako, vi podesite kod sebe) cca. 20 min na 180C.

Cinnamon Rolls

2010-09-26T11:55:00.012+02:00

Slicno kao buhtle, orehnjaca, makovnjaca & co. Kiselo tijesto i fila. Napraviti tijesto od:

300 gr brasna
oko 25-30ml mlakog mlijeka (treba vidjeti kako izgleda tijesto)
50 gr secera
1 dcl ulja
2 zumanca
pekarski kvasac (oko 20 gr)

Kvasac aktivirati sa malo toplog mlijeka, secera, soli i brasna, zatim pomijesati sa svim ostalim sastojcima i tuci tijesto sve dok se ne pocne odvajati od kuhace i zdjele za mijesenje. Tijesto pokriti cistom kuhinjskom krpom i pustiti da se digne, zatim ga premijesiti i razviti u pravougaonu formu.

fila:

saka grozdjica
saka secera
1-2 cajne kasicice cimeta
100ak gr putera

Pomijesati sve sastojke za fil i posuti po razvijenom tijestu. Zaviti u rolnu i sirovo isjeci na kriske. Tepsija je dim 20x20 cm, a kriske su debljine tj. visine (posto se stave da stoje okomito) cca. 4 cm. Visinu tj. broj kriski prilagoditi velicini tepsije. Svaku krisku 'umociti' u rastopljeni puter i slagati u tepsiju jednu do druge. Peci u prethodno zagrijanoj rerni (165C) oko 20ak minuta.

Jota

2010-09-19T17:17:00.002+02:00

Ovdje je bas zahladilo, cak palimo i grijanje i kako kisi (doduse sa malo sunca), vrijeme je za grah!
Danas slovenacka, istarska, sjeverno italijanska ili kako god jota. Jednostavno, zasitno jelo, cak se moze reci i zdravo, a nadasve ukusno. Pravi se od graha, kiselog kupusa ribanca, krompira, ulja, luka, lorbera, mljevene crvene paprike, soli i bibera i suhog mesa po izboru (ili bez njega).
Kolicine su prilicno proizvoljne, sve se radi po ukusu, kuha se sto duze to bolje, minimalno dok grah i kupus ne omeknu.
No....pocnimo od pocetka (ovako ja pravim jotu):
Isjeckati luk (jednu glavicu) i slaninu (oko 250 gr), pa na proprznenom luku proprziti i slaninu, zaliti sa malo vode, dodati kiseli kupus (500 gr, kupovni), pa konzervu graha (ocijedjen oko 450 gr), dodati so, biber, alevu papriku i lovor i dinstati, dinstati...dok kupus ne omeksa. Posebno skuhati oguljeni i na kocke izrezani krompir (jer se u protivnom od kiseline kupusa nece 'nikada' skuhati, ako stavite sve u isti lonac), dodati u lonac sa grahom i kupusom, i ev. jos zaciniti.

Valin Mississippi Mud Cake sa bananom

2010-09-18T14:11:00.008+02:00

Recept je sa Valinog bloga (Vali voli torte) i od svih 'blatnjavih' kolaca sa Misisipija ovaj je daleko najbolji, jer nije tezak (pravi se sa kakaoom, a ne cokoladom) i najsocniji je (i drugi dan). Najtoplije preporucujem! A recept kopiram u cijelosti:
"Sastojci:
Za tortu:
250 g oštrog brašna
3 jaja
70 g kakaa u prahu
300 g šećera
2 žličice praška za pecivo
malo soli
2 banane
120 ml mlijeka
120 ml ulja
240 ml tople vode

Za premaz od čokolade:
220 g čokolade s visokim udjelom kakaa
200 ml slatkog vrhnja
20 g maslaca

Priprema:
Pećnicu uključite na 180 stupnjeva. Kalup za tortu obložite papirom za pečenje.
Zajedno pomiješajte suhe sastojke: brašno, šećer, sol, prašak za pecivo i kakao. Ostavite sa strane.
U drugoj posudi miksajte jaja, banane koje ste zgnječili vilicom, mlijeko vodu i ulje. Zatim suhe sastojke dodajte vlažnima i promiješajte. Ulijte u kalup i pecite oko 45 minuta. Zabodite čačkalicu da vidite je li gotovo.
Tortu izvadite iz pećnice i ostavite da se ohladi. Zatim je izvadite iz kalupa. Pripremite čokoladni premaz. Čokoladu raskomadajte, a vrhnje i šećer zagrijavajte dok ne zavrije te ga izlijte po čokoladi. Moješajte dok se sva čokolada ne rastopi. Kada se ohladi, stavite u hladnjak na sat vremena, izvadite i miksajte nekoliko minuta. Namažite tortu premazom od čokolade."

Nije me dugo bilo...

2010-09-15T17:57:00.001+02:00

nemam bas vremena za kuhanje, i hocu samo da vam skrenem paznju na ovaj oglas iz NY Timesa:
http://submit.nytimes.com/potluck-recipes

Ko bi zelio ucestvovati (ja bih!!!), moze se prijaviti sa slikom i receptom do 24.09.2010.

Kolac sa sljivama

2010-08-14T16:09:00.008+02:00

Po receptu Miroslavove mame (koji kopiram sa Miroslavove stranice) sam napravila najobicniji, ali najtezi za dobro napraviti (trazim dobar recept vec stoljecima) kolac. Patispanja sa vocem, u originalnom receptu sa visnjama, kod mene sa sljivama (u ovoj zemlji vlada nestasica visanja i to hronicna).

"Mamin kolac sa visnjama

Puter za podmazivanje tepsije
320 gr brasna
10 gr praska za pecivo
1 gr soli
250 gr secera
2 jajeta
1 mahuna vanile
225 ml suncukretovog ulja
225 ml punomasnog mleka
500 gr visanja, kostice uklonjene

secer u prahu

Priprema:

Pregrejati rernu na 160 stepeni C.

Puterom podmazati tespiju (33x23cm , il' pribliznu tim velicinama), pa odloziti u frizideru nebili masnoca ocvrsnula. Prosejati brasno, prasak za pecivo i so, pa odloziti sa strane. Mikserom umutiti jaja i secer dok se ne utrostruci u volumenu i postane svetla, vazdusasta smesa. Raseci uzduz mahunu vanile, sastrugati semenke i dodati smesi od jaja, pa dobro sjediniti.

Odkloniti sa miksera, dodati ulje, mleko i brasno, pa rucno, varjacom mesati tek da se testo sjedini (ako se muti duze, doci ce do razvoja glutena sto ce izazvati masu da bude elasticna kao hleb).

Nasuti smesu u pleh i ravnomerno rasporediti, pa gusto pobacati visnje po testu i peci u rerni 35 do 40 minuta. Dal’ je kora gotova proveriti ubadanjem cackalice u centar, koja bi trebalo izaci cista i suva.

Kolac u potpunosti ohladiti, iseci po zelji, posuti secerom u prahu i posluziti. "

Dodatak: kolac je ostao nepokriven preko noci i za divno cudo i danas je mekan i socan (kao dusa:)). Samo sam to htjela da dodam...i jos jednom hvala Miroslave sto si podijelio sa nama ovaj poseban recept!

Ispanakli kek

2010-08-12T18:58:00.006+02:00

Ovo cudo sam morala isprobati (nasla sam recept slucajno na blogu koji godinama citam, ali ovaj recept do sada nisam primijetila). Kolac od spinata, otrovno zelene boje, zanimljivog izgleda.

3 jaja
1 1/2 c secera
1 kasicica vanila ekstrakta
~500 gr spinata sa peteljkama, koje se odrezu, znaci cca. 400 gr listova, oprati, ocijediti (ja sam uzela 350 gr zamrznutog)
1/2 c extra virgin maslinovog ulja
2 kasike limunovog soka
2 1/2 c brasna, prosijanog
1 kasicica praska za pecivo
1 c vrhnja za slag

Postupak je totalno jednostavan, kao kod najobicnijeg biskvita...umutiti jaja sa secerom, dodati brasno i prasak za pecivo, ulje, limunov sok, vanilu, ocijedjeni i izmiksani spinat, ispeci u plehu zapremine 3 l, na 190C (za moj sporet je to prepreprevise, ne znam kako je to kod Binnur, nisam ni pokusala peci na 190C, ja sam pekla kolac na standardnih 175C cca 25 min. tj. dok cackalica zabodena u tijesto ne 'izadje' cista)
Dobije se biskvit debljine cca. 3 cm, koji se nakon hladjenja obreze, zatim se ti obrezani krajevi u multipraktiku smrve u zelene mrvice (prezle), kolac se premaze ulupanim slagom i pospe zelenim mrvicama. Izgled je stvarno interesantan, a ukus...pa recimo da ga necu vise praviti :)
Neki recepti sadrze jos i snite banana u slagu (kremi) i za to stvarno nisam imala hrabrosti (iako sam imala jos dvije banane kod kuce).
Nije los, ali je u rangu obicnog biskvita sa slagom, spinat se malo osjeti i lagano podsjeca na slatku zeljanicu (roll eyes). Jedino moram priznati da bi bio jako efektan na nekom bifeu.

Papazjanija

2010-08-10T18:15:00.008+02:00

uvijek me asocirala na Lj. Rsumovica ne znam zasto:)
U kolokvijalnom govoru znaci zbrku, nered, inace je iskvareni turcizam od Papaz Yahni (Papaz=svecenik, Yahni=dinstano jelo), sto bi kao znacilo u slobodnom prevodu svecenikov gulas:)

Jako je jednostavno, potrebno (za 3 osobe) oko 500 gr govedine izrezane na kockice (cca. 2x2x2 cm), oko 10-ak kom. salota (luk) koji se oguli i ostavi u glavicama (ili ako je bas krupan, nareze se na kriske, ugl. ostaje u velikim komadima), cesnjak, zacini kao sto je so, biber, kumin, cimet, sirce, govedji bujon i dosta vremena jer se jelo polako dinsta na tihoj vatri.
Meso proprziti na puteru (ili ulju), zaliti bujonom i kuhati dok meso ne omeksa, dodati luk, zacine (ne i sirce, jer usporava kuhanje tj. omeksavanje mesa, a i ostalih namirnica u loncu), kada je jelo gotovo, meso mekano, kao i luk, popraviti ukus sa malo sirceta, secera, u nekim receptima se stavlja i paradajiz, mrkva i sl. povrce (to je vec stvar izbora, ali u osnovnom receptu ide samo luk i meso, uz zacine), reducirati kol. sosa ukuhavanjem (ne dodaje se zaprska, sto mi se posebno svidja). Jesti sa bulgurom, rizom (pilavom)...

Na slici papazjanija (luk se sakrio) sa cous-cousom i mrkvom (kuhinjska krpa - IKEA:)).

Schmorgurken

2010-08-09T22:34:00.015+02:00

Klasik berlinske kuhinje. Prevela bih kao dinstani (zapravo schmoren i znaci dinstati) krastavci. Inace sam krastavce uvijek jela samo na salatu (ev. u sendvicu), ali ih nikada nisam dozivljavala kao povrce koje se kuha. Sjecam se da je 'kod nas' dok sam bila mala bilo za kupiti samo krastavce koje ovdje zovu Gemüsegurke, a tek kasnije su se pojavili Salatgurke (krastavci u najlonu).

Schmorgurken

Za Schmorgurken koristiti staromodne krastavce (u nuzdi moze i ove za salatu).
Krastavce oguliti (posto je kora gorka, to sam totalno zaboravila, koliko dugo ih nisam vidjela niti jela), izrezati na komade, izdinstati malo luka, spustiti na zagrijano ulje i dinstani luk (paznja sprica), posoliti, dodati kopar, zaliti povrtnim bujonom ili vodom, malo prokuhati (jako brzo su gotovi), dodati zaprsku da se sos zgusne, zaciniti kiselom pavlakom (Crème fraîche ili sl.).

Uz Schmorgurken se jede kuhani krompir (Sazlkartoffeln) i fasirane
snicl(ic)e (po berlinski Buletten, od francuskog boulette=kuglice, ostavsina Napoleonovih osvajanja 1806 - 1813). Kao prilog jedu se i uz ribu, ali i kao samostalno vegeterijansko jelo. Jedna jos jednostavnija i brza varijanta (ali nelijepa za oko) je Schmorgurken mit Hack, tj. krastavci sa mljevenim mesom (sve zajedno dinstano, kao sto rekoh, nije bas 'za goste', ali je ukus mozda i najbolji od svih varijacija).

Schmorgurken mit Hack (Hack=mljeveno meso)

Oguliti i izrezati krastavce, usitniti malo luka, prodinstati luk, prodinstati na luku mljeveno meso, dodati krastavce, i dalje raditi kao u gore navedenom postupku za Schmorgurken...

Napomena: Jelo se jede toplo:)!

Imam Bayildi

2010-08-08T16:49:00.006+02:00

Kada su Imamu servirali ovo vegeterijansko jelo od odusevljenja je pao u nesvjest (Imam Bayildi na turskom znaci Imam se onesvjestio), kaze legenda. Mogu reci da je bio u pravu (o.k. moji gosti nisu bas popadali u nesvjest, ali su bili odusevljeni, a jelo kao takvo je jako ukusno, a nije tesko, niti za praviti, niti za stomak).

Ja sam malo pojednostavila recept i ustedjela malo ulja (i kalorija). Patlidzane prepoloviti uzduzno, oguliti na uzduzne 'strafte', izdubiti. U nekim receptima se patlidzani samo ogule, zarezu, preprze sa svih strana dok ne omeksaju i u taj dzep se puni nadjev, pa se onda dinstaju, ali meni je to prekomplicirano i premasno (posto patlidzani upijaju puno ulja, zato ovo jelo spada u tzv. zeytinyağlı jela).

Izdubljenu sredinu patlidzana usitniti (izdubljene ladjice patlidzana staviti u hladnu vodu da ne pocrne), usitniti paradajiz (ili uzeti konzervu pelata), luk, persin, kumin, cesnjak, korijander (zacini variraju od recepta do recepta, ali osnova je luk, cesnjak, paradajiz i izdubljeno meso patlidzana), i sve prodinstati na maslinovom ulju. Kada je smjesa omeksala i sos se reducirao puniti patlidzane. Zaliti sa sokom paradajiza razmucenim sa malo povrtnog bujona (ili vode), i zacinjenog po ukusu. Pokriti folijom i peci na 200ak C oko 30 min. tj. dok patlidzani ne budu gotovi (staklasti i mekani). Povremeno u toku pecenja kontrolirati da li je slucajno sos ispario (i dodati ev. jos vode). Na kraju pecenja otkriti i malo zapeci. Sluziti sa rizom, cous-cousom ili turskim hljebom...

Marokanska piletina sa cous-cousom

2010-08-08T07:47:00.012+02:00

Obicno se ovo jelo pravi u tagine
( koju sam nesretnim slucajem razbila-->nemam ju vise), tako da sam ga pravila u wok-u:)
Inspiraciju sam nasla u knjizi C.Roden 'Arabesque', ali se nisam pridrzavala recepta.
Koristila sam batake jer su socniji od prsa (i manji od cijelog pileta). Batake otkostiti, odstraniti kozu i od preostalih kostiju skuhati pileci temeljac (kojeg cemo koristiti za pripremu cous-cousa). Meso izrezati na kockice, dodati mladi luk, mrkvu, mahune, paradajiz, i zacine. Zacini su sljedeci, harissa (marokanska ljuta pasta, ako ju nemate moze se i napraviti na sljedeci nacin: ljute papricice-chillies, sjeme korijandera, kim, kumin, biber, maslinovo ulje, so, pecena crvena paprika, malo sirceta, paradajiz pire, sastojci variraju od recepta do recepta, ali u principu je to to, smiksati u pastu), kora limuna (gosti su se najavili u zadnji cas, a za marokanske limunove u soli treba min. 4 sedmice, tako da sam morala improvizirati), koncentrat nara (nije obavezno, inace ima da se kupi u prodavnicama turske i/ili istocnjacke hrane), so, biber, arganovo ulje (kupljeno u prodavnici zdrave hrane), nana (susena), koncentrat paradajiza, pileci temeljac. Meso proprziti na ulju (arganovom), zatim dodati sve sastojke i zacine (mozete i zacine proprziti da puste etericna ulja i intenziviraju ukus), dodati povrce, zaliti sa temeljcem/vodom, posoliti, pobiberiti...dinstati dok povrce nije mekano i meso obareno. Ev. ukuhati umak (ako je kojim slucajem prerijedak). Pri kraju kuhanja piletine, u cous-cous usuti vreo temeljac, dodati so i kopar i ostaviti poklopljeno da c.-c. upije tecnost. Servirati toplo, ali se moze jesti i hladno. Ako se jelo pravi sa janjetinom onda se mora jesti vrelo radi masnoce i (hm) karakteristicnog okusa koji ima hladna janjetina.

Hoces griz?

2010-07-28T16:14:00.006+02:00

Griz cega? Pa, griz! Pa, cega? Pa GRIIIIIIIIIIZ!!! Ahaaaa...

Psenicni griz (krupica), hrana iz davnih dana:)
Uvijek mi je bilo cudno kada neko kaze 'griz na mlijeku', kao da se griz pravi sa necim drugim sem sa mlijekom (dok se palenta za zgance u mom svijetu pravi iskljucivo sa vodom, a jede sa mlijekom i secerom). Nakon delicija, evo jednog obicnog recepta, ako se ovo uopce moze nazvati receptom.

Za jednu porciju griza (za odrasle koji vole rijedji griz) cca. 2 dcl. mlijeka, 3 pune kasike griza, secera po ukusu. Usuti secer i griz u hladno mlijeko i uz stalno mijesanje prokuhati. Skloniti sa vatre i usuti u hladnom vodom isplahnutu zdjelicu (onda se griz ne lijepi, kao da je to bitno:)). Posuti kakaoom...odmah se katapultiram 30ak godina unazad:)

Fondant au Chocolate by Gordon Ramsay

2010-07-25T13:31:00.018+02:00

Posto mi se Havana nije svidjela imam pravo na jos jedan kolac ove sedmice:)
Izbor je pao na Lava Cake ili Fondant au Chocolate po receptu Gordona Ramsay-a sa www.bbcgoodfood.com.

50g putera za kalup
kakao prah za posipanje kalupa
200g kvalitetne tamne cokolade
200g putera
200g secera
4 jaja and 4 zumanca
200g brasna

Kalupe premazati puterom i posuti kakaoom, 200 gr putera i 200 gr cokse otopiti, secer, jaja i zumanca ulupati u sne, prohladjenu cokoladu i puter sjediniti sa snijegom, dodati brasno. Staviti u kalupe i u frizider (neki recepti preporucuju zalediti). Kada je hladno (nakon 60ak minuta), staviti da se pece na 200C (u ovisnosti od toga koliki su kalupi) 6-10 min. Ako imate 9 porcija kao u originalnom receptu onda treba peci 10-12 min. Ako korsitite kalupe za muffine (i imate 12 porcija kao ja), onda treba peci 5-6 minuta. Istresti iz kalupa, poseceriti, prohladiti (na sobnu temp.) i sluziti.

Vec sam pravila Fondant po jednom drugom receptu, ali je taj bio njezan zbog male kolicine brasna i sve je bilo o.k. dok je bio topao, ali kako bi se hladio tako je vrh jednostavno propadao prema unutra, a tecna jezgra bi se upila u omotac.

Nakon sto sam probala Fondant mogu reci da je ovaj recept onaj pravi (obratiti paznju na 'tortice', nigdje nema ulegnuca na vrhu!!!)!

Naked truth...

Napokon nedjelja (Havana torta)

2010-07-25T11:56:00.007+02:00

Danas je dan kada 'smijem' praviti nesto slatko. Nesto slatko smijem praviti samo jednom tjedno (zbog poveceg broja masnih celija koje su se nakupile - da li one rastu/kvasaju ili se mnoze?).
Za danas sam se odlucila za Havanu. Legendarnu Havanu iz Zenice necu sigurno doseci, ali cu pokusati da ju rekonstruiram po sjecanju.

Kremu pravim samo od zeliranog slaga (bez mlijeka), 'filu' od mljevenih vafla, cimeta, preprzenih ljesnika i visanja i necu je zalediti (zelatina ce 'drzati' sve na okupu). Ne znam bas da li tako treba, ali eto meni se takva Havana jede, pa ce tako i biti:)

Za kalup promjera cca. 22 cm potrebno za kremu:

800 ml slaga
zelatina potrebna za zeliranje 800 ml tecnosti (ovdasnje 2 kesice)
secer po ukusu
100 gr vafla
100 gr ljesnjaka
visnje

Slag ulupati, dodati zelatinu (za postupak kako se zelira slag procitati post Stracciatella Sahnetorte) i stavti u frizider na kratko da se pocne zelirati.

Izmrviti ili samljeti vafle (mislim na ono od cega se prave napolitanke, samo bez file, zovu se jos i hostije ili oblatne), staviti ih na pleh od rerne i na 200C malo preprziti (i paziti da ne zagore, ev. promijesati) dok ne potamne. Ljesnjake preprziti, oguliti od opni, isjeckati/usitniti. Pomijesati vafle i ljesnajke, dodati cimet i ev. secer (secer eventualno jer ako koristite gotove isjeckane i oguljene ljesnjake oni su obicno vec preprzeni i zasecereni).
visnje (iz kompota ili zaledjene) ocijediti.

U pripremljen kalup redati red slaga koji se pospe mjesavinom vafla, ljesnjaka, cimeta, secera, 'pokapati' sa visnjama (tu i tamo pobacati po koju), zatim novi red slaga etc. zavrsiti sa slagom koji se pospe sa mjesavinom vafla&co.
Kada se kalup skine (sutradan ili barem nakon 5-6 sati stajanja u frizideru), tortu (ako je za goste ) premazati slagom sa strane. Na vrh staviti po visnju na svaku krisku (ovdje 8 kom.).

Nakon degustacije, zakljucak:
definitivno fali dno tj. sloj pâte sablée (Mürbeteig, shortcrust pastery), ovako je Havana nekako prepjenasta i bezukusna, cimet koji sam imala je valjda toliko dugo bio otvoren da je izlapio (jedva se osjeti), previse visanja...premalo secera...nisam bas odusevljena (ili sam onu iz Zenice toliko glorificirala u sjecanju da ova nije imala sanse:)), ali sve u svemu je o.k, ocjena nategnuta trojka i ne vjerujem da cu ju ponovo praviti (verzija recepta sa mlijekom i slagom bi mi se sigurno jos manje svidjela). Umjesto vafla (napolitanki u nekim receptima) treba sigurno staviti meringue sa cimetom i ljesnjacima tako da se osjeti kontrast izmedju slaga i tog sloja. Ovako mi je cijela torta bila 'bez osobnosti':).

Papas Arrugadas con Mojo

2010-07-23T13:43:00.004+02:00

Kao i sva tradicionalna jela i ovo je izmisljeno u nuzdi. Iako je dio spanjolske kuhinje (Sponty sigurno zna), stize zapravo sa Kanarskih otoka (koje stalno mijesam sa Balearskim, zato i stavljam link, vise radi sebe). Posto kao i sva ostrva pate od nestasice vode, izmislili su Papas Arrugadas Con Mojo (kod mene sin Mojo (umaka, cit. moho) koji moze biti crven, zelen ili narandzast ovisi o sastojcima, jer niko nije bio raspolozen da ih jede). Papas Arrugadas su krompiri u kosuljici (tj. kori), ali (napokon da dodjemo do the point-a) kuhanih u morskoj vodi! Kada su gotovi jedu se sa korom, topli ili hladni kao predjelo.

U kucnoj (kontinentalnoj) izvedbi, potrebno je skuhati manje krompire u toliko vode da ih pokriva za prst i soli od 1/4 tezine krompira. Znaci ako imamo 1 kg krompira, trebamo 250 gr soli (po mogucnosti morske). Posto je rastvor vode i soli (pre)zasicen krompiri se kuhaju plivajuci na povrsini. To mi je bila prva dilema (kako se mogu tako skuhati sa obje strane, kada pola viri van), a druga je bila da li ce biti preslani od tolike kolicine soli. Sumnje su bile totalno neopravdane, krompiri su famoznog ukusa, tako slatkasto mekani, nimalo preslani (jedu se sa korom), zapravo slani taman koliko treba. Sigurno cu ih praviti cesto!

Ja sam uzela nebrasnaste krompire, mlade i kuhala ih na laganoj vatri (voda tek vri) u poklopljenom loncu.
Ocijediti visak vode (ako ga ima, ne ostane bas puno vode, iako ako voda ispari, a krompiri nisu jos kuhani slobodno dodati vodu) i vratiti krompire u loncu na sporet. Zagrijati i tresti ih u loncu dok se ne osuse i naboraju, a po kori im ostane slani trag. Jesti sa umakom (Mojo) ili sa jogurtom & 'belolucenim' paprikama (kao ja, totalno ne spanjolski).

Dodatak:
Iako sam ovaj put preskocila umake (Mojo Rojo i Mojo Verde) evo recepta (po kojima cu ih praviti sljedeci put):

Mojo Verde
2-3 svjeze zelene paprike, 2-3 cesnja cesnjaka, kasicica kumina, 1 dcl maslinovog ulja i malo sirceta

Paprike ocistiti, usitniti, te paprike i sve ostale sastojke staviti u mikser i izmiksati u homogenu kasu.

Mojo Rojo
2 susene crvene paprike (roge), 2-3 cesnja cesnjaka, 100 gr mljevenih badema (u nekim receptima stavljaju prezle umjesto badema), 2-2,5 dcl maslinovog ulja, malo sirceta, kasicica cumina.

Postupak isti kao kod Mojo Verde.

Recepti za Mojos su sa arte.tv i tek ih namjeravam isprobati...

Belolucene paprike

2010-07-21T08:55:00.008+02:00

Oduvijek mi se svidjao ovaj naziv, iako u stvarnom zivotu ne koristim termin beli luk, cak ni bijeli luk, nego cesnjak :)
Belolucene paprike u potpunosti opisuje tu simfoniju okusa (paprike okupane aromom bijelog luka, ah).

Vjerujem da ovu 'salatu' vec svi znate i pravite, ali eto neka bude zabiljezeno. Cesto su najjednostavniji recepti najbolji.
Dakle...paprike oprati i osusiti (krpom), poredati na pleh (od rerne) i staviti da se peku (bez ulja i ikakvih dodataka) na 200-250C zavisi od jacine rerne. Peci dok paprike ne dobiju tamna mjesta na kori i 'napusu' se. To iznosi cca 15ak. ili malo vise minuta.
Gotove paprike staviti u zdjelu, pokriti prozirnom folijom i ostaviti da se ohlade. Oguliti. Ovaj korak omogucuje guljenje paprika bez problema.
Izvaditi i peteljku sa sjemenkama, paprike nauljiti, posoliti, dodati sirce ili limunov sok i najvazniji sastojak cesnjak tj. bijeli luk i ostaviti da malo odstoje da se ukusi prozmu.

Ja sam koristila bucino ulje (spec. doneseno iz Tirola), ovisno o ukusu, mozete koristi bilo koje ulje (suncokretovo, maslinovo, argan...).

Stracciatella Sahnetorte

2010-07-18T18:01:00.014+02:00

Kada smo vec u svijetu mlijecnih derivata, evo jos jedna brzinska torta tipicno njemacka, od slaga (sa dodatkom cokoladnih komadica, svojerucno isitnjenih:), znaci stracciatella), zelatina, biskvita i zeliranih mandarina (njih sam kupila konzervirane, em sada nema mandarina, em ih ne bih rado filetirala!!).

Recept:

Za kalup promjera cca 20 cm (imam pomicni kalup bez dna, pa onda namjestim vel. po nahodjenju) potrebno...
Krema:
400 ml vrhnja za slag
zelatin za tu kolicinu vrhnja (to je obicno jedna vrecica koja je dostatna za 500 ml tecnosti - pise na njoj)
2 konzerve mandarina cca. 400 ml (2x200ml)
zelatina za tu kolicinu mandarina (znaci jos jedna vrecica)
secer po ukusu
50ak grama gorke cokolade za kuhanje (izitniti nozem, ili izribati) - ko ne voli stracciatellu, moze izostaviti ovaj dio i praviti samo Sahnetorte!

Biskvit:
1 jaje
3 kasike secera
2 kaiske brasna
kasicica praska za pecivo
kasika kakaooa

Napraviti biskvit od jajeta, secera (umutiti u saum), dodati brasno, kakako, prasak za pecivo i ispeci (posto je biskvit tanak treba ga peci samo 15ak min. na 175C) - ohladiti biskvit u kalupu (torta ostaje u kalupu!)

Ulupati slag sa malo secera (po ukusu), otopiti zelatinu za slag u malo vode (pustiti ju da nabubri, pa zagrijati, suma sumarum nekih 1 dcl vode), zatim u tu vrucu (ne provrelu, nego vrucu vodu, toliko da se zelatina otopi) dodati malo slaga (recimo 1/4) i promijesati (slag ce se razvodniti, ali to nije problem, to tako treba), zatim tu smjesu slaga i zelatine sjediniti sa ostatkom slaga, staviti u frizider da se malo stegne (ali ne sasvim). Dodati ribanu cokoladu (koja nece propasti na dno posto se slag vec poceo zelirati, nego ce ostati lijepo rasporedjena po fili). Rasporediti po prohladjenom biskvitu i staviti na hladno (frizider).

Sadrzaj konzervi filetiranih mandarina, zagrijati, dodati zelatinu (ev. limunov sok i vanili secer) i ostaviti da se ohladi.
Kada se smjesa voca (mandarina) prohladila i pocela zelirati i nju rasporediti po povrsini torte. Sve ostaviti u frizider preko noci, rezati ustradan...
Citav kolac (ukupono cca 6 kom.) ima 1379 kcal izracunato pomocu FitDay.com.

NY style cheesecake

2010-07-17T17:37:00.005+02:00

iz 'Stern'-a (o.k. nisu ni oni izmislili recept (nasla sam ga i na engleskom par puta na netu, ali ja sam koristila ovaj sa stranice: stern.de)
Malo mi je u zadnje vrijeme bilo dosta tzv. german style cheesecakes tj. Käsekuchen i bas sam zeljela probati pravi njujorski cizkejk (onako neeksplodiran, nezagoren, savrseno bijel po povrsini i sa podlogom od keksa).
Recept je sljedeci (u osnovi vrlo slicin Käsekuchen-u, jedina razlika je da se jaja ne ulupaju sa secerom u saum i niza temp. pecenja, te kolac s toga ne naraste nego ostaje kompaktan):

za podlogu od keksa (pravila sam je po svom, a ne po receptu, tako da se ne cudite kakav je ovo prevod:))) potrebno cca. 100 gr graham keksa (naravno bez cokolade), u najgorem slucaju moze i petite beure ili plazma, ali sto grublji keks od cjelovitog zrna imate to bolje i 50ak gr putera. Moze se cak dodati i malo kakaoa (to cu sljedeci put). Puter i izmrvljene kekse izjednaciti i rasporediti na dno kalupa, utisnuti dlanom (ili valjkom).

Krema (nju sam pravila po receptu):
1,4 kg sira (ja sam uzela Quark, u originalnom receptu je to neki od cream cheeses)
360 gr secera
50 gr pavlake
30 gr brasna
1 kasika limunovog soka
2 kasicice vanila ekstrakta (ili vanili secer)
2 zumanca
5 jaja (klase M)

Sve sem jaja umutiti, dodati jaja jedno po jedno (nije uopce bitno ja sam sve umutila odjednom), usuti na pripremljenu podlogu od keksa (precnik kalupa cca. 26 cm). Rernu zagrijati na 140C i resetku staviti na najnizi nivo. Ubaciti kolac i peci cca 20 min. izvaditi i nozem obrezati kolac tako da se rub odvoji od kalupa (to pomaze da se kolac ne digne). Ostaviti kolac van rerne 20 min. (to pomaze da se ravnomjernije ispece). Nakon 20 minuta vratiti kolac ponovo u rernu (na 140 C) i peci sljedecih 100 minuta, da ne pocrni zadnjih 20ak minuta pokriti pak-papirom. Izvaditi kolac i ostaviti 20 minuta da se odmara, rernu zagrijati na 160 C. Za to vrijeme pripremiti preljev:
pomijesati 200 gr pavlake i 20 gr secera i preliti preko kolaca, vratiti u rernu da se zapece na nekih 8-10 minuta. Izvaditi kolac, ohladiti ga i ostaviti u frizideru preko noci da se ohladi i slegne.

Moje izmjene:
Ja ne bih bila ja da nisam skratila postupak. Nije mi se dalo cekati, vaditi i vracati kolac, pa sam ja tako od preporucenog, nakon 20 minuta obrezala kolac nozem, ali sam ga nastavila peci bez pauze, zatim nakon sveukupno 60 minuta sam zakljucila da je kolac gotov i izvadila sam ga (i bio je gotov, a po povrsini tek blago zut, ali na dodir cvrst), prelila odmah (nisam cekala 20 min.) prelivom (iako se masnoca malo odvojila pri dodiru hladne pavlake i vrelog kolaca, ali nista strasno, sve se to upilo kasnije) i vratila da se zapece...i kolac je opet 'ispao' super. Najbolje je stvarno ostaviti ga preko noci, ali se u principu moze jesti cim se ohladi (vruc je em neukusan, em se neda lijepo rezati, ali u nuzdi sve moze:)).

Cervis

2010-07-11T11:06:00.013+02:00

Oduvijek mi se cinilo da je ovo starinsko jelo blago receno uzasno, ali onda sam gledala jedan dokumentarac i upoznala jelo zumijare (z kao zaba). Nekako mi je cervis odmah postao drag:)
Zumijare je u principu isto sto i cervis (negdje se zumijare jos zove i zmare), kuha se satima (ovisi o kolicini), ali ne od pileceg (kokosijeg) mesa, nego od bravetine i praziluka (ne mogu ni da zamislim taj miris:))) i ne od psenicnog nego od kukuruznog brasna. Priprema se u vlaskim selima sa podrucja Homoljskih planina za svecana dogadjanja (vjencanja, krstenja i sl.) i onda se kuhaju i vece kolicine i po 15ak sati. Postoji jos jedno jelo Keske sto je zapravo slicno, pravi se od kokosijeg mesa i zitarica (psenice).
Posto nisam imala bravetine, a i nisam sigurna da bi susjedstvo cijenilo miris kuhane bravetine danas na 35C, odlucila sam se za cervis umjesto zumijare.
Utjesila sam se mislju da je to u stvari samo pitanje navike. Je l' jedem piletinu - jedem, je l' jedem sosove na bazi brasna (veloute) - jedem, je l' jedem tjesteninu, hljeb, brasno - jedem...e pa onda nema razloga da ne probam cervis (ima ima razlozi su estetske prirode).

I zaista ... Cervis ne da ne izgleda tako grozno (u starinskim receptima se preporucuje 'tucenje' mase dok se sve ne pretvori u kasu - iiiiiiiiiiiii), ako se previse ne 'gnjavi', nego se meso lijepo iskuha, iskonca, napravi se veloute, ubaci se meso, doda se cesnjak, so i sirce i voila! Prihvatljivog je ukusa, a pogotovo ce mu se radovati najmladji i najstariji (tj. oni bez zuba:)).
Sve u svemu uz kupus salatu (ili neku slicnu) moze zamijeniti oborok.

Recept:
*iskuhati pilece filete (ipak sam za 'cistiju' varijantu, inace se uzme citava sto starija to bolje kokos i napravi fina masna kokosija juhica, gdje se sacuva samo bijelo meso (po nekim autorima, a po drugim svo meso) dok se kosti i kozica bace)
*dobro iskuhanu piletinu iskoncati, znaci prstima rastaviti na vlakna (sto tanje to bolje)
*u medjuvremenu napraviti svijetlu zaprsku i zaliti ju sa malo supe (tj. pileceg fond-a), dotjerati gustinu (kao rjedji pire-krompir)
*u to ubaciti iskoncanu piletinu
*dodati zgnjeceni (najbolje u avanu) cesnjak, so i sirce (ja sam za bijelo sirce, tako da boja jela ostane svijetla)
*popraviti ukus po nahodjenju i jesti vrelo

Kako sacuvati ljeto

2010-07-07T19:16:00.010+02:00

Pomocu marmelada. Ove godine pravim samo one najjednostavnije, jagoda, marelica, sljiva (bestilj) kombinaciju jagoda-ribizla.
Marmelada od marelica je vec gotova, a danas sam pravila marmeladu od jagoda i ribizli. Ta kombinacija je odlicna slatke jagode i kisele ribizle su pravo otkrice.

Recept:
oko 1 kg voca (odnos jagoda ribizla po ukusu)
oko 500 gr secera
ukuhati dok se marmelada dovoljno ne zgusne, povremeno skinuti pjenu i mijesati da ne zagori. Sipati vrelo u vrele tegle (sterilisane na 100ak C nekih 20-30 min. u rerni), zatvoriti i okrenuti naopacke da se stvori vakuum. Kada se prohladi okrenuti na pravu stranu.

Recipe Strawberry - Red Currant Jam:
cca. 1 kg fruit (proportion strawberries/currant is up to you)
cca. 500 gr sugar
put it together in a pot, and cook it stirring till it thickens (to see if it is firm enough pour a tsp of jam on a cold plate). In the meantime sterilize the jars and the lids in the oven (cca. 100C 20-30 min.), pour hot jam in hot jars, close immediately, and turn upside down (to create vacuum). When cooled down, turn it on the right side.

Pavlova Roll

2010-06-24T18:51:00.008+02:00

ili kod nas poznatiji kao Meringue rolada po Ani Ugarkovic...
Recept je od engleskog kuhara Antony Warrall Thompson-a.

Ja bas nemam srece sa meringue-om, ni ovaj put nisam potpuno zadovoljna, ali to je moja greska, jer sam pravila samo trecinu recepta, a 'rastegla' sam saum na skoro cijeli pleh od rerne. Tako je rolada bila malo tanja nego sto bi trebala, samim tim i suhlja :(

No sve u svemu moze se jesti. Imala sam cak i cream of tartar (spec. kupljen na Malti za ovakve prilike), i da li je on pomogao ili ne (zapravo je svejedno, moze se staviti i sirce ili limunov sok, efekat na saum je isti, ali na moju svijest nije) ovaj put mi je meringue jos 'ispao' i relativno dobro.

Jedina razlika u odnosu na Thompsonov recept je ta sto sam posula saum listicima badema, prije nego sam ga stavila peci (zato sto onda nakon pecenja izgleda bolje).
Nakon sto je meringue bio gotov, okrenula sam stranu na papiru prema gore (znaci strana sa bademima prema dolje), skinula papir, filala roladu (kada se prohladila), i sada cemo vidjeti koliko moze izdrzati u frizideru (ne ocekujem vise od 4-5 sati, i to ne zbog mene :)), nego zbog 'topljenja' meringue-a, jer veze vlagu...)

Sto se kcal tice...radosne vijesti su sljedece: po bjelanjku je potrebno 50 gr secera da bi se dobio meringue (50 gr secera ima 194 kcal), 1 c slaga ima 280 kcal (toliko sam ja slaga upotrijebila za ovu trecinu recepta)...sto znaci (grubo sracunato) da ova rolada (samo 1/3 recepta) ima nekih 950 kcal!

Ovo je jedna 'stara' Pavlova klasicnog oblika:

Dam(e)n kapric

2010-06-20T17:18:00.005+02:00

Zbog ovoga sam danas joggirala za dzaba. Starinski kolac, taman prilika da potrosim malo domace marmelade od marelica.
Recept je sa Coolke, a da ga napravim navela me neodoljiva fotka: LINK

English version:

Lovely old-fashioned cake called 'Damen kapric' ('Lady's Whim'). Recipe from the culinary site Coolinarika (site in Croatian):
Needed for the cake base:
125 gr margarine
baking powder
4 egg yolks
1 c sugar
1,5 c flour
Mix all ingredients spread it in the form (aprox. 1 cm thick), and bake it on 175C till golden brown.
When done spread apricot jam over it.
Cover with meringue made from 4 egg whites mixed with 5 spoons of sugar. At the same time cook thick syrup from 5 spoons of sugar and vanilla sugar. Pour boiling syrup in meringue still mixing till thickens.
Cover the cake whit a prepared meringue, and put it back in the oven for 10 min. on 175C. Enjoy!

Chicken Jalfrezi

2010-06-19T13:09:00.006+02:00

Indijsko jelo na engleski nacin (posto mi je receno da pravi indijski jalfrezi njezno evropsko nepce ne moze 'podnijeti', naime jako je ljuto). Kako bilo da bilo, ljutina se moze regulirati, a jalfrezi zasigurno ima mjesto u mom jelovniku.
Za 4 osobe potrebno
800 gr pilecih prsa
2-3 paradajiza
paradajiz pire (ili jos bolje pelati iz konzerve)
zacini: curry, kurkuma, ingver, korijander, kumin
1-2 zelene paprike (ja sam imala samo crvene)
2-3 glavice luka
cesnjak
ulje (u originalu Ghi)
malo secera i soli
i fafaroni (ili ne ovisi koliko ljuto volite)

kao prilog basmati (ili neka druga) riza.

Izrezati pileca prsa na kockice, preprziti, u to dodati luk (naribani) i cesnjak, dodati usitnjeni paradajiz (i oguljeni), paradajiz pire, zacine, papriku i feferone i kuhati dok se piletina ne skuha, sos ne zgusne i zatim jos dotjerati ukus zacinima.

English version:

For 4 persons
800 gr chicken breasts
2-3 tomatoes
tomatoes' paste (or better canned pelati)
spices: curry, turmeric, ginger, coriander, cumin
1-2 green capsicum (I've had only red ones)
2-3 onions
garlic
oil (or Ghi)
a bit of sugar and salt
and chilies (or not...depending on your taste)
Cut the chicken breast in chunks, fry them, add minced onion, garlic, tomatoes, pelati, tomatoes' paste, spices, chilies, capsicum (also cut in small pieces), and cook till chicken is done, and the sauce thickens. Spice it finally according to your taste!

Like side dish serve basmati rice.

Apple muffins

2010-06-19T08:53:00.005+02:00

Tek toliko da se javim, brzinski muffins sa jabukama. Vec sam radila jedan slican kolac, a onda sam shvatila da je jos lakse i skracuje vrijeme pecenja ako se pravi kao mufini.
Recept za 10 mufina:
2 jabuke (cca. 500 gr)
100 gr secera (manje ili vise zavisi o ukusu)
2 c brasna (cca. 2 solje za caj zapremine 2,3 dcl)
pola vrecice praska za pecivo
izmedju prstiju soli
2 jaja
1 dcl ulja
cca. 1 dcl mlijeka tek da se tijesto poveze

Jabuke izrezati rel. sitno (1 cm3 kockice), dodati sve ostale sastojke i promijesati dok se tijesto ne ujedini. Staviti 10 korpica za mufine u pleh za mafine, napuniti ih tijestom i peci u prethodno zagrijanoj rerni cca. 15ak minuta. Kolac je nevjerovatno jednostavan i socan (posto ima puno jabuka) i brzo gotov.

Da ne bi sve bilo savrseno, evo uz pomoc www.fitday.com:
jedan muffin ima oko 200 kcal...:(

Jeste o kuhanju

2010-06-08T21:50:00.009+02:00

ali ne mom...ovaj blog sam (kao i vecinu) slucajno nasla i stvarno zasluzuje da se izdvoji, a i vi (drage moje i dragi moji) zasluzujete da vam skrenem paznju na njega. Odusevljena sam i receptima i slikama i organiziranoscu. Uzivajte uz British Larder!

I jos nesto, samo da naglasim, gomila besplatnih magazina (o svemu, a prvenstveno o kuhanju): Free Online Cooking Magazines (and mucho mucho more)

Calissons d'Aix

2010-05-29T20:35:00.016+02:00

U 5 do 12, stize moja prijava za 'Ajme koliko nas je' igricu koja je započela u avgustu 2008, na inicijativu Monsoon. Ovomjesecna tema je ananas, a domacica Branka sa bloga : Homemade by B.
Kako ananas jedem samo kao voce (sirov, oguljen, izrezan) i grozim se egzoticnih recepata (voce+meso/perutnina), vec skoro mjesec dana razmisljam sta da napravim za ovaj krug...i napokon mi je sinulo:) (Eureka!)!!!
Moj recept za ovomjesecni krug je Calissons d'Aix, nesto kao marcipan bomboni iz Provanse tocnije iz grada Aix-a.
Razlika izmedju tradicionalnog marcipana i calissons je u tome sto se kod marcipana koristi samo badem, secer i bjelance, a kod calissons jos i kandirana dinja, secer, marmelada od marelica i ev. aroma. Nakon sto se izrezu u tipicni romboidni oblik, premazu se secernom glazurom.
Kod pravih Confiseur-a calissons se prave pomocu kalupa/masine, ovako rucno pravljeni, ne mogu naravno imati rako savrseno ravne rubove, ali....

Za ovu nasu igru ja sam dinju zamijenila ananasom marmeladom. U novije vrijeme se tradicionalni recept nadopunjuje i mijenja po volji, tako da se vec odavno calissons prave i bez kandirane dinje, sa okusima lavande, smokvom ili nekim drugim vocem. A klasicna bijela glazura se boji prehrambenim duginim bojama.
Istrazujuci recepte, uvijedla sam da se u nekim calissons suse na zraku (preko noci), a u nekim u rerni (cca. 80 C, 7 min.)...ja sam svoje susila na zraku (bojala sam se da mi glazura ne 'pozuti').
Calissons su navodno izmisljeni 1473 za vjencanje kralja Renea (Anzujskog) da oraspoloze buducu gospodju Anzujski II, posto se kuharu njen pogled ucinio tuzan.
Povjesnicari kazu da je vjerojatnije da su izmisljeni u 16. stoljecu, kada je u tom regionu procvjetala trgovina bademima i produktima od istih.
Kako bilo da bilo...ako volite marcipan, voljet cete i calissons.

Recept:
180 gr bademovog brasna
(oguljeni i u prah samljeveni bademi) koje kupujem gotovo, a moze se naravno napraviti tako sto se bademi istucaju, ociste, pofure vrelom vodom i skine im se opna. Onda se osuse na zraku (preko noci), sitno samelji i voilà, moze se poceti sa pravljenjem calisson-a
80 gr secera
50 gr dzema od ananasa
2 zlicice narancine vodice (ili nekog soka, vode i sl.)
po volji calissons se mogu staviti na hostije, ili praviti bez njih!

za glazuru potrebno:
1 bjelance
200 gr secera u prahu

Edit: posto citam da se brinete zbog sirovih bjelanaca, samo da dodam da se glazura u tom slucaju moze napraviti i sa vodom i problem je rijesen!
P.S.Calissons su vec pojedeni:)

Marmelada daje upravo onaj kick bademima koji im fali, tako da mi za razliku od ostalih marcipan-recepata calissons bas dobro prijaju!

Tako sam calissons napravila ja, a ovako ih pravi Christoph profy slasticar iz Aix-a. Na snimci se lijepo vidi kalup za izrezivanje (ukalupljivanje) 'bomboncica'.

Ruski medovik

2010-05-13T15:30:00.011+02:00

English version below...

(Opet) ponesena euforijom na Coolci, odavno sam zeljela napraviti medovik. Krug na blogu sam propustila iz raznih razloga, ali taj kolac mi je izgledao tako prekrasno na slikama (skoro kao Rabska torta:))) da sam samo cekala priliku da ga napravim.
Slijepo sam slijedila upute, sve je islo kao po loju (kore uopce nisu bile komplicirane, tanko su se razvile, nisu zagorile, nisu se lomile, nisu se lijepile, ma savrsenstvo, krema nije curila), tako da je jednostavno moralo nesto poci krivo.
I naravno da je poslo. Nakon dobro obavljenog posla (hvala ti boze da sam pravila samo jednostruku mjeru, a ne trostruku ili dvostruku kako preporucuje odusevljena autorica recepta), probala sam malo medovika (cisto da zadovoljim znatizelju) i ostala TOTALNO razocarana. Ma ni traga ukusu karamela i svega ostalog sto je odusevilo mase:)
Kada jedem medovik (propisno odstajao i omeksao) osjecam samo ukus pecenog brasna (cak se ni med ne osjeca, a lijepo se osjecao dok je tijesto bilo sirovo) i pavlake. Kao i kod Rabske torte ovo je po mom ukusu totalni, 1000% promasaj, iako je recept korektan i kolac na kraju krajeva potpuno uspio, nema teoretske sanse da ga ikada vise napravim.
Na zalost medovik ide u kategoriju - katastrofa...

English version:

And again taken by euphoria on the Coolinarika (site on croatian language), I wanted to make Russian Madovik (Russian honey cake with sour cream filling).
I was following the recipe, and everything went actually fine, the layers were just perfect, as well as cream (many bloggers have had problems with it's consistency), but when everything was done I was deeply disappointed. Somehow the taste didn't match to what I have read (the author of a post/recipe was overwhelmed with it, it's been the cake of the cakes she said) it'll be.
For me it is in category bearable. So it seams that we all are different, that you are not supposed to discus the tastes, and that I am making Medovik never ever again:)
To the ones who still have interest here is the recipe (it is good, I just do not like the final product - medovik):
Mix well 3 eggs and 1 c sugar (in Bain Marie), at the same time melt (do not boil) 180 gr margarine and 3 (table) spoons honey.
Add honey+margarine mixture in egg+sugar mixture. Add enough flour to get a dough (like clay or so), make approximately 4 layers (one at the time, adding more flour to be able to roll it out) 2-3 mm thin, and bake them (separately) for 10 min. at cca. 175C or until golden brown.
Make the cream combining 1 l crème fresh (there is 1,5 l in original recipe, but I think it is too much) with 2 c sugar. Just combine, not mix while otherwise the cream will become liquid. Fill the cake, and leave it for a night in the fridge.
Enjoy!

Tufahije

2010-05-09T07:34:00.015+02:00

English version below..

Koliko sam primijetila do sada niko nije 'obradio' tufahije na svom blogu. Pa da li je to moguce??!!! (sto bi rekao pokojni M.Delic)...
Ja ih jednostavno obozavam, jedini problem je sto ih mogu praviti samo ako je vani hladno vrijeme (kao sada) tako da tepsiju 'izbacim' na balkon. Naime jako su kabaste, pa ne stanu u frizider, a praviti 4-6 kom. se ne isplati (tako brzo nestaju...:((().

Za uspjesne tufahije potrebne kao prvo i osnovno jabuke SLATKE vrste, sve ostale se raspadaju prije nego se skuhaju. Znaci golden delicious bi bio idealan.

Jabuke izdubiti (spravicom za 'izdubljivanje', koja se koristi i za izdubljivanje ananasa). Kod nas se na pijacama moglo kupiti ista ta spravica, samo dovoljno siroka da se iz jednog poteza izdubi jabuka, ovako ako koristite ovu za ananas, treba 'busiti' 2-3 puta da se sve kospice izvade. U stara vremena (vidjela sam u filmu 'Kod amidze Idriza' i podsjetila se (sifra 'Neboder':)) se koristio metalni vikler:)!

Kao ovaj ciju sam sliku nasla u bespucima Interneta (sa unitech-shop.com):

Imati na umu da sto vecu rupu napravite, vise oraha trebate da ju popunite, pa stoga mjere ni ne mogu biti bas precizne...
Za 8 jabuka (cca. 1,5 kg) treba, oko 1 l vode (kuhati jabuke iz 2-3 puta, posto ja nemam dovoljno veliku serpu da sve jabuke odjednom stanu u nju). Prvo izbusene, pa onda oguljene jabuke, cca. 500-600 gr secera (ovo je opcionalno, odgovara mom ukusu, moze se staviti i vise (do 1 kg) i manje), 1 limun (tj. njegov sok), cca. 200 gr oraha, 50ak gr putera.
Zavrijeti vodu i secer, kao da pravite zaljev za baklave, urmasice & co. U provrelo spustati jabuke, kuhati 10 min. (jednostavno vidjeti da li su kuhane, trebaju biti kuhane kao za kompot, ali ne raskuhane), okrenuti ih na drugu stranu (posto su lagane isplivaju do pola, pa se moze kuhati samo jedna polovina odjednom), skuhati do kraja i izvaditi u sud gdje ce stajati gotove tufahije.
Kada su sve jabuke gotove, u agdu (ovu vodu gdje su se kuhale jabuke) dodati sok jednog limuna (ili po ukusu). Sok dodajem na kraju, jer sam primijetila da kiselina negativno utice na proces kuhanja (uopce)...tj. jabuke ce se sporije kuhati, ako se limunov sok doda odmah.
Samljevene orahe 'popariti' tj. zaliti sa malo agde (toliko da se napravi pasta, oko 1 dcl.), umijesati puter (koji se otopi jer je agda vrela). Tom smjesom puniti jabuke (koje su jos uvijek tople). Sve zaliti preostalom agdom, i staviti da se hladi.
Po 'pravilu' se tufahije jedu sa slagom i visnjom na vrhu, posto su ove za kucnu upotrebu, nije mi se dalo praviti slag, a ni kupovati teglu visanja da bih izvadila samo 10ak:), zato su na slici 'celave' i izgledaju nedovrsene (ali su zapravo dovrsene, that's all folks!).
Slasticarske tufahije su puno sladje, u agdu se stavlja vise secera, tako da jabuke budu skoro pa kandirane, a orasi se umute sa saumom (koji se stavlja i na tufahiju umjesto slaga, i visnja nije svjeza nego kandirana). Meni (koja ima slatki zub) je to previse, tako da se drzim ove 'dijetalne':) verzije.

English version...

A must be for this recipe are sweet apples (golden delicious), all other sorts are falling apart by cooking....So, core apples with pineapple corer, peel them. In the meantime boil the water with sugar (called agda). You will need cca. 1 l water, 500-600 gr sugar for the amount of 8 apples. Cook apples in agda for about 10 min. on each side (they are lighter than the water so they do not sink...meaning you can cook only 1/2 half apple at the time, therefore one have to turn them manually:)), when cooked (like for the compot) take them out in a casserole dish. When you are done (all apples cooked), stuff them with a walnut paste, and wait until cooled down. It is not pictured, but tufahije are served wit a knob of whipped cream on top together wit a candied cherry.

Walnuts filling is easy to make: put together grounded walnuts, a little butter (a knob of cca. 50 gr), an pour over it a little agda, mix it with a spoon so that you become a paste.

Uovo da raviolo

2010-05-08T12:13:00.006+02:00

Danas u akciji ciscenja frizidera, nastali su ravioli punjeni jajetom i mladim sirom (cottage cheese). Podloga je od dinstanog povrca...

Tijesto i punjenje raviola:
2 jaja (klase M) i toliko brasna da se dobije tvrdo tijesto (cca. 250-300 gr), vrlo malo soli. Mijesiti dok se tijesto ne pocne odvajati od ruku i podloge (ne dodavati previse brasna). Ostaviti da se tijesto odmori na sobnoj temperaturi oko 30 min (pokriveno plasticnom folijom) i onda tanko (oko 1-2 mm) razvaljati, oznaciti krugove (dosta velike da stane citavo jaje, znaci promjera oko 10ak cm), nanijeti 'gnijezdo' od mladog sira i u sredinu spustiti sirovo jaje. Prekriti drugim dijelom tijesta, pritisnuti rubove i izrezati raviol. Kuhati u tek vrijucoj vodi par minuta (tijesto treba biti kuhano, a jaje meko kuhano, tj. zumance treba biti tecno). Po osobi sluziti 1 gigantski raviol (ipak treba imati na umu da u svakom raviolu ima po jedno citavo jaje + jos jaja u tijestu...)

Za umak, izribati mrkvu, luk, poriluk, paradajiz, cesnjak i sl. zaciniti, proprziti na ulju i ukuhati do zeljene gustine.

Istopiti malo putera pa preliti raviol.

Rabska torta

2010-05-05T21:54:00.008+02:00

Ja cu valjda jednom prihvatiti cinjenicu da ne volim bademe, tj. da mi njihov ukus nije dovoljno intenzivan (tj. nema ga!)...
Prvi fijasko - kada sam napravila Nigellinu tortu sa klementinama i bademima (torta uspjela, okus grozan, kao griz).
Drugi fijasko - kada sam napravila tortu od cokolade i badema iz knjige 'Paris in a basket' (torta uspjela, okus kao sasuseni griz, valjda je u receptu bilo previse badema, tako da torta nije bila niti socna).
Ni to mi nije bilo dovoljno, pa sam napravila i Rabsku tortu. Bas me ponijela euforja na Coolci, pa na blogovima, torta stvarno izgleda prelijepo i neobicno i ja sam ju jednostavno morala napraviti.
Eto...100% je uspjela i 100% mi se ne svidja. Sada vise nemam vremena da napravim nesto novo za sutrasnje 'girlish afternoon', tako da cu morati ponijeti nju:)
Nadam se da moje razocarenje nece biti zarazno (posto priznajem da kuham i zato sto uzivam u pohvalama), a obicno je tako:(((

P.S.
Pravila sam po receptu sa Coolke, i na moje cudjenje imala sam previse file i premalo tijesta (razvaljala sam ga tanko, tako da ne vjerujem da je to razlog). Naime od 400 gr badema meni je 'ispalo' dovoljno file za 1,5 tortu (super, kao da mi jedna torta koja mi se ne svidja nije dovoljna...nikada ih se necu rijesiti), sto sam skuzila prekasno....Onda sam napravila jos malo tijesta, tako da imamo i 'kucnu' tortu za probati (samo svi junaci nikom ponikose).

En papillote

2010-04-29T16:44:00.006+02:00

Otkrice stoljeca! Znala sam za taj nacin kuhanja, no nikada mi nije palo na pamet da ga primijenim...sve do jednom (sljedeci na redu je sous vide cim jednoga lijepoga dana kupim zavarivac za vrecice - teleci obrascici kuhani sous vide su nezaboravni)!

Obicno se namirnice zamotaju u pergament papir (papir za pecenje), ali i alu-folija je o.k..
Brzinski sam se odlucila za rucak - pretezno vegeterijanski:).
Alu foliju poloziti na ravnu povrsinu, na nju staviti povrce (luk izrezan na reznjeve, krompir izrezan na kriske, gljive izrezane na polovine, mladi luk, malo speka (zato i jeste pretezno vegeterijanski), zacine so, timijan, rozmarin, biber, maslinovo ulje, zaliti sve sa mrvicom vode (zavisi i od toga koliko i koje gljive koristite)) sve cvrsto zaviti, staviti na pleh i ubaciti u rernu na 220C (ili jace) cca. 20-25 min.
Vrijeme pecenja ovisi o kolicini tj. velicini paketa, ali obrok za jednu osobu (par gljiva, 2 krompira & dodaci) je trebao nekih 25 min. na 220C.
Na ovaj nacin se moze praviti i piletina ili riba.