Monday, July 4, 2011

London Stone


                                                                         Pa zna se!


Priznajem da sam tek nedavno cula za ovu legendu i malo poznatu turisticku atrakciju (kada sam bila u Londonu, na zalost nisam ni znala da postoji). Nalazi se u jednoj prodavnici sportske opreme u Cannon St. i gotovo je neprimjetan i zaboravljen. Dosta cesto se desi da kupci udju u radnju i sasvim slucajno u oknu na dnu zida vide London Stone. Po legendi su Rimljani mjerili sve udaljenosti u Britaniji upravo od tog kamena i on predstavlja srce Londona. Slicno kao za gavrane iz Tower of London (If the Tower of London ravens are lost or fly away, the Crown will fall and Britain with it!) kaze se: So long as the stone of Brutus is safe, so long shall London flourish . Brutus je osnovao grad Troia Nova, koji je kasnije postao London.


                                Tower Bridge

Jos jedna manje poznata legenda o Londonu je ona o Whittingtons Cat, tj. Whittingtonovom macku. Po legendi je siromasni djecak Dick Whittington stekao bogatstvo zahvaljujuci sposobnosti svoga macka da lovi pacove. Legenda kaze da je Dick zahvaljujuci dobrom srcu svoga gazde Mr. Fitzwarrena dobio posao kao sluga u Mr. Fitzwarrenovoj kuci. Tu je od prve zarade kupio macku, koja je ocistila njegovu sobu od pacova...jednoga dana je Mr. Fitzwarren ponudio Dicku da posalje jednim od njegovih brodova neko svoje dobro u daleku luku da ga prodaju za velike pare. Dick nije imao nista drugo nego macka i teska srca poslao je njega. U medjuvremenu je odlucio pobjeci posto ga je kuhar Mr. Fitzwarrena maltretirao, no cuo je zvona crkve St Mary-le-Bow koja su mu govorila 'Turn again Whittington, thrice Lord Mayor of London!'. Kada se vratio vidio je da se i brod kojim je poslao macka vratio i da su uspjeli prodati macka za ogroman novac Kralju Berbera cija je palaca bila preplavljena misevima.


Whittington Cat

Tako se Dick obogatio a kasnije i tri puta postao gradonacelnik Londona. Njegov lik je zasnovan na stvarnom trostrukom gradonacelniku Londona Richardu Whittingtonu, koji je bio veliki dobrotvor, ali nema nikakvih dokaza da je imao macka, a potjecao je i iz bogate porodice...


Hyde Park

A sada nesto poznato iz Londona,  'radnicko' jelo - Meat Pie & Mushy Peas




Za jednu pitu promjera 15ak cm (za 2-3 osobe) ili za 2-3 manje, potrebno za tijesto:
200 gr brasna
100 gr margarina
malo soli
jaje
eventualno hladna voda
od navedenih sastojaka umijesiti prhko tijesto, ostaviti 60ak minuta u frizideru da se stegne. Ohladjeno tijesto razviti u krug prema obliku tepsije, usuti prohladjei nadjev, poklopiti sa poklopcem od tijesta, zalijepiti rubove (premazati ih prethodno vodom da se bolje zalijepe), zarezati na vthu da para moze izlaziti i peci u prethodno zagrijanoj pecnici na 180-200C cca. 25-30 min. tj. dok tijesto nije peceno.
Za nadjev:
oko 300 gr mljevenog mesa (ili mesa za gulas), luk, mrkva, timijan, so i biber, paradajiz, korjenasto povrce, malo ulja. Na ulju proprziti meso, dodati sitno sjeckano povrce i ukuhati tako da se moze puniti pita.





Za pire od graska potrebno:
500 gr graska, luk, metvica (nana), so, biber, puter. Na puteru malo preprziti posoljeni i sitno sjeckani luk dok ne omeksa (podlijevati vodom), dodati grasak, zaciniti sa solju i biberom, podlijevajuci vodom kuhati dok grasak ne omeksa i voda se ne ukuha. Izgnjeciti stapnim mikserom ili gnjecilicom za krompir. Zaciniti metvicom.
Uz to sluziti i chips (poprskan solju i sircetom)!

18 comments:

vera said...

Bas je dobro!

melrose said...

@Vera: Hvala:)! A pire od graska do sada nisam pravila (samo jela) i mogu ti reci da nije neki napor, a nesto novo je i stvarno dobro, pogotovo sa malo putera i metvice!

Tamara said...

prekrasna je boja ovog pirea od graška!!
jednom dam jela i nije mi se svidjela ni boja, baš sam vizualni tip, na tvom tanjuru sve mi se sviđa

melrose said...

@Tamara: :)), mozda je oxidirao i potamnio pa je licio na you know what:), ovaj je bio svjeze napravljen i svjeze pojeden pa nije ni stigao promijeniti boju a i pravila sam ga od zaledjenog graska, a ne suhoga kako po pravilu treba, vjerovatno je i to razlog.

Tamara said...

meat pie je tako popularna kod njih...totalno slasno jelo. Jako mi se sviđa ovaj post :)

Dzoli said...

Zar nije uzbudljivo kad u nepozntatom gardu naidjes na tako nesto iznenada.Haval sto si podelila sa nama.Moja mama je cesto putovala u je pricala o fanatsticnim pijacama toga grada(pored svih ostalih znamenitosti)
Samo jedno joj se nije svidelo: negde su sluzili uz Big Breakfast usoljeni Haring koji je plivao u toni ulja;)

melrose said...

@Tamara: ja sam jos izostavila 'suet' tj. bubreznu mast u tijestu, onda bi bila jos slasnija. Jeste masna, ali mast je (kao i so) nosilac ukusa...sve sto valja ili deblja ili je ozenjeno (kaze stara poslovica;))
@Dzoli: meni je super kada nesto do sada nepoznato otkrijem (zato i volim tvoje postove, ti zivis na meni totalno nepoznatom kutku planete zemlje), pogotovo ako je to nesto nepoznato o poznatim stvarima!

What's for dessert? said...

Od mesnih pita suprugu je najviše u sjećanju ostala pork pie. Engleska kuhinja mi se sviđa, a tvoj tanjur izgleda super!

melrose said...

@Tamara (vec treca?!?!!!!:)): meni su sve pite super (sem one od bubrega), samo da su dobro zacinjene! Suprugu cista desteka za ukus;)! Hvala na komplimentu!

tanja said...

Jako zanimljiv post! Od sestre, koja zivi u Londonu znam da je meat pie bas njihovo nacionalno jelo... Kad napokon odem u posjetu, moram definitivno isprobati :)

Jasnas' kitchen creations said...

London jos nisam posjetila. Lijepo je saznati o 'tajnama' nekog grada...
Pretpostavljam da bi ovo gore bilo tipicno Englesko jelo. Cesto ovdje u Australiji Anglosaksonci kazu da su sretni sto su dosli u Australiju, jer u njihovoj domovini se ne jede nista drugo osim krompira, mrkve i graska sa mesom.

J e l e n a said...

Internet je pravo čudo kada čovek želi posetiti neku novu zemlju, a bogami i istražiti svoju. Da sam ga imala pre 15 godina i Googlala kao sad svašta bi još našla na mestima gde sam bila. Uvek me čudi kada me ljudi pitaju, pa odakle ti ta informacija. Krenu na put, a ne informišu se.
Volim onu emisiju na History kanalu koja proučava život u edvardijanskom i viktorijanskom vremenu. Tamo ima tih starih recepata. Pire od graška jako volim, a nanu nisam nikada probala iako se kod nas sada to saksijsko začinsko sveže bilje može kupiti u hipermarketima.

Maja said...

Wow Mel! Nisam znala za ove legende, hvala ti što si nas uputila :) Slikice su divne :)
Jelo izgleda divno, tipično radnički :) Sad sam ja ljubomorna na tvoja putovanja :)

melrose said...

@Tanja: hvala, obozavam London, ovo je 'staro' putovanje, fotke nisu nesto, ali...da se ne zaboravi:)
@Jasna: citala sam da je i australijsko nacionalno jelo pie floater, skoro isto kao ova pita sa pireom od graska (donijeli iseljenici, kao i uvijek...:))
@Jelena: ja obozavam dokumnetarce, na zalost nemam vise History, ali snalazim se:)
@Maja:Joj, cuj divne slikice...daleko su one od divnih! Jelo je pravo 'teretno', da vidis samo u kojim se kantinama sluzi...a dolaze svi od sljakera do yuppija na pauzi za rucak:)

Maja said...

Pa kažem, u nas se slična jela služe u menzama studentima ili za radničke marende :)
Volim tvoje prezentacije putovanja, starih legendi, tradicionalnih i onih netradicionalnih jela! Imaš predivan blog, a slike su mi isto divne! Sjećam se kada sam tek počela slikavati s mobitelom, pa kasnije s fotićem. Sve je to uhodana praksa, a treba upoznat i svoj fotić i opcije na njemu :)

Branka - byB said...

I ja prvi put čujem za ove legende i puno ti hvala što si ih podijelila sa nama. A što se jela tiče odlično je ! Znam da je to njihovo radničko jelo, ali meni je mesna pita super a pire od graška sa metvicom prava delicija . Odlično si ih pripremila, super izgleda !

Lana said...

Ni za jednu od ovih legendi nisam čula, moram da priznam:) Moja ćerka je baš juče otputovala iz Londona u Pariz (studijska grupa, mesec dana Evrope), i baš mi žao što nisam ranije pročitala tvoj post da joj prosledim pričice.
A recept ću sigurno da probam, posebno zato što se u mojoj kući svi ismejavaju sa "mushy peas", od kad smo gledali Nigellu kako ih pravi. Ne znam šta je toliko strašno, ali će, bogami, jesti:)
Nadam se da si se stvarno lepo provela na putešestviju. Uživam da čitam tvoje reportaže (Malta mi je nekako uvek bila jedna od najpoželjnijih destinacija:)

melrose said...

@Lana bas mi je drago da ti se svidaju postovi! Men ije isto smijesan naziv musy peas, te cu potraziti Nigellu (koju inace drzim za krvavu, zena 'kuha' da to pamet stane, samo otvara konzerve, odeldjuje i razmucuje)!
@Branka: hvala! be my guest!